Foto: Vanja Furtula voditeljica RTRS-a

Piše. Gojko Berić

General Mladić  je još početkom maja 1992. bio svjestan da šest "strateških ciljeva" srpskog naroda u BiH, kako su ih definisali Krajišnik i Karadžić, vodi u genocid. Danas Milorad Dodik brani ovog ratnog zločinca od njega samog. Dodik ima demokratsko pravo da bude nacionalista ili čak fašista, ali televizija nema pravo da mu dopušta da pred njenim kamerama bestijalno laže

Poštovana televizijo, kao gledalac od istog, novinarskog zanata imam s tobom jedan hronični problem. Riječ je o ekskluzivnim emisijama u formi intervjua u kojima se, u pravilu, kao ekskluzivni gosti pojavljuju političari. Televizija ne zove valjda te ljude zato da bi im, na ime zasluga za narod, uručila raskošan buket cvijeća, već zato da pred javnošću polože račun i odgovore na neka važna pitanja. Pa kad govore iskreno i pošteno, da im voditelj emisije kaže hvala, a kad mumljaju i lažu, da im kaže da lažu. Prosječnom gledaocu često nisu poznate mnoge finese iz političkog života, ali voditelj je tu da ga uvuče u svoj film. Lično, recimo, Milorada Dodika mi je preko glave. Kad god ga ugledam na malom ekranu, kažem sebi: Uključi neki drugi kanal. Znam da će opet pričati nebuloze i lagati. I zašto da mi gore živci i rastu puls i tlak? Ali, vraga, hoću da vidim kakva će mu pitanja postaviti njegov sagovornik u studiju, kakvu igru igra taj moj kolega po profesiji.

I tako, željan novinarskog dvoboja sa jednim bahatim i neotesanim političkim liderom, pridružujem se onima koji o Dodiku i većini TV novinara misle što i ja i koji uvijek iznova upadaju u istu zamku. To mi se u posljednjih nekoliko dana desilo dvaput. Prvi put prošlog četvrtka, uoči Dana Republike Srpske, kad je Dodik gostovao na RTRS-u, a drugi put ovog ponedjeljka, kad ga je u Sarajevu ugostio OBN. Kosooka, za svoje godine dobro skockana Vanja Furtula, učinila je sve što je u njenoj moći da se svečarski intervju s gospodinom predsjednikom pretvori u njegov unaprijed pripremljeni nacionalistički monolog. A kad bi Dodik napravio kratku dramsku pauzu, dotična gospođa bi mu postavila neko sasvim benigno, čak nebulozno pitanje: "Kada će Srbi već jednom dobiti pravdu koju zaslužuju?" Uzgred budi rečeno, ne znam kako ovo pitanje prevesti na jezik srpskih žrtava. Elem, dok se Dodik baškario u svom patriotskom monologu, njegova medijska obožavateljka svoje učešće u emisiji dopunjavala je povremenim treptanjem.

Istina, nije u tom Dodikovom noćnom druženju sa novinarskom zvijezdom RTRS-a rečeno ništa novo. On je samo ponovio repertoar svojih budalaština, gadosti i laži. Ponovo je negirao genocid u Srebrenici i bilo kakvu agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Iste stavove ponovio je i u popularnoj emisiji "Telering", koju na OBN-u vodi Mato Đaković, koji se predstavlja kao Dodikov prijatelj. Dobronamjerni Đaković trudi se ne bi li nekako svog prijatelja preveo žedna preko vode i od Dodika Separatiste učinio Dodika Ujedinitelja, ali se ovaj ne da smesti. Umjesto njega, ostane smeten Đaković. Nakon što Dodik mrzovoljno porekne najtvrdokornije činjenice vezane za protekli rat, Đaković nakratko zašuti, a onda najavi reklamni blok.

Milorad Dodik ne krije da je od prvog dana bio pristalica političkog projekta Republike Srpske, čak i kad je u njoj na vlasti bila krajnja desnica. Poštovana televizijo, nakon toliko godina pitam se: Postoji li u ovoj zemlji TV novinar koji će Dodiku postaviti sljedeća pitanja. Prvo, kako je on lično, kojim sredstvima, zamišljao stvaranje Republike Srpske ako se zna da su na njenom današnjem prostoru Bošnjaci i Hrvati činili 48 procenata ukupnog stanovništva? I drugo, da li zna za Odluku o strateškim ciljevima srpskog naroda u BiH, donešenu 12. maja 1992. na zatvorenoj sjednici Skupštine srpskog naroda u BiH, održanoj u Banjoj Luci?

Od ukupno šest "strateških ciljeva", pod brojem jedan je navedeno "Državno razgraničenje od druge dve nacionalne zajednice." Komentarišući ovaj cilj, prisutni general Ratko Mladić je rekao: "To je nešto jednostavno reći, ali teško ostvariti... mi ne možemo čistiti, niti mi možemo sijati kroz sito, tako da samo Srbi ostanu ili da Srbi prođu kroz njega, a ostali da odu. Ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti ovo svijetu. Ljudi, to bi bio genocid." Potom je dodao: "Stvar koju mi činimo treba zaštititi kao najveću tajnu." (Transkript sa ove sjednice nalazi se u arhivu Haškog tribunala, a naveden je u knjizi Smaila Čekića "Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu".) Ubrzo potom razrađeni su operativni planovi i zaduženja na nivou opština, čime je počela operacija etničkog čišćenja, praćenog najbrutalnijim ratnim zločinima, završno sa genocidom u Srebrenici.

General Mladić, koji je dobio zadatak da obavi najprljaviji dio posla, očito je bio svjestan kuda to vodi i kakva je međunarodna pravna kvalifikacija takvog zločinačkog djela. Danas, nakon toliko otkrivenih masovnih grobnica, nakon polja bijelih nišana u Potočarima, nakon pravomoćnih presuda dviju najviših sudskih instanci u svijetu, Dodik brani generala Mladića od njega samog. Teško je zamisliti licemjernije ponašanje jednog političara koji se tobože zalaže za evropske standarde. Naravno, Dodik ima demokratsko pravo da bude šta hoće, nacionalista ili čak fašista, ali televizija nema pravo da mu dopušta da pred njenim kamerama bestijalno laže. Oslobođenje/DEPO/a.k.