Piše: Tamara Marković (osoba u vlasništvu jednog psa, mačke, dvije kornjače, ježa kao i svih lutalica u ovom malom gradu)
Čitam današnji članak “Čopori pasa lutalica siju strah kod pješaka” i ne mogu vjerovati da je to još uvijek jedna od vječitih tema!
Dotični gospodin ne može shvatiti da je u gradu sve više lutalica, a ja ne mogu shvatiti da još uvijek u ovom gradu ima ljudi kojima nedužna četveronožna živa bića smetaju! Da li se iko zapita šta bude s njima kad ih higijeničarska služba preveze u azil!? Šta se dešava s njima nakon tih famoznih 25 dana? Ima li zrna humanosti u tome što se odvoze ne u azil, nego u logor za pse, gdje im se život završava jako brzo, pri čemu se ne biraju sredstva oduzimanja života.
Problem postoji, priznajem, ali u smislu ljudske sebičnosti, neosvještenosti kad je priroda u pitanju i stava da svijet postoji samo za ljude. U razvijenim i humanim zemljama (ako humanost uošte i postoji) postoje načini na koje se sasvim jednostavno može pomoći psima, a ne istrijebiti ih.
Cijepljenje, sterilisanje, čipovanje, puštanje na slobodu, širenje ljudske svijesti (kod onih koji je imaju) su samo neki od načina da se problem istinski riješi. Za to nije potrebna basnoslovna suma novca, potrebna je dobra volja ljudi.
Očito je u ljudima ostala ona krapinska osobina istrijebljenja problema. Toljaga, u lov, odrati što se odrati može, pojesti što se pojesti može, a sve ostalo je suvišno.
Mene nije strah nikakvog čopora pasa! Mene je strah čopora izopačenih ljudi koji muče ista ta bića. Mene je strah horde razularene mase koja vođena pogrešnim stavovima i kvaziidolima uništava sve na što naiđe. Strah me je nezaposlenosti, strah me je neisplaćenih plata, strah me je nezbrinutih penzionera, strah me je gladi koja hara svijetom, strah me je nemorala, finansijskih kriza, Prirode koja se svakim danom sve više uništava, eksploatiše i zagađuje…To su istinski, stvarni i realni problemi koje trebamo riješavati..
Skupina dobroćudnih bića ne siju strah… Oni imaju strah od nas kvaziljudi! Takozvani napadi, nisu napadi, nego samoodbrana. Pogrešan pristup, pogrešan ljudski potez, namjerno izazivanje, pogrešan odgoj psa, nedovoljna socijalizacija psa koji je bio kućni ljubimac, pa ga je nedogovorni “čovjek” pustio u bojište zvano grad. Kriv je čovjek! Ako ljudi smatraju da su najbitniji, najpametniji, najsposobniji, Bogom dani, onda to trebaju iskoristiti i preuzeti odgovornost!
Kad će ljudi prestati razmišljati da zemlja postoji samo za njih, da su zrak, voda, zemlja,šuma i svako drugo živo biće stvoreno samo za njih? Kad će prestati imati stav da je sve podređeno njima i da imaju puno pravo odlučivati kako će sve koristiti. U prirodi ne postoji piramida! Postoji lanac, začarani krug, čiji smo, mi ljudi, samo jedan mali dio. I u očima prirode, jednako smo bitni kao maslačak, kao pčela i kao pas!
Pravo na zrak, vodu, na ovaj grad, na svaki grad, na cijelu zemaljsku kuglu, pravo na život imaju svi, pa tako i psi! Nikakav sitni čovjek, nema pravo oduzeti im tu slobodu!
Mogu se pojedinci buniti protiv gomilice duša koje traže jako malo, a pružaju jako puno, ali ne mogu se izboriti s gnjevom koji priroda osjeća svakim danom sve više…
| Rekli su: “Prosječan pas je bolja osoba nego prosječna osoba.” Andy Rooney “Ako uzmete psa s ulice i nahranite ga, neće vas ugristi. To je osnovna razlika između psa i čovjeka.” Mark Twain “Nemojte misliti da je naklonost psa prema vama dokaz da ste divna osoba.” Ann Landers “Ako vjerujete u raj i pakao, onda će svaki pas kojeg ste poznavali biti u raju. Ljudi će tamo biti vrlo, vrlo malo.” James Thurber “Životinje nisu naša braća,one nisu niža vrsta,oni su drugi ljudi uhvaćeni zajedno s nama u mrežu života i vremena.” Nepoznati autor |
Sutra je novi dan i za nas, i za pse.. Nadam se da će ga i psi dočekati!
(BunIQa, BLIN MAGAZIN/tg)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook