Piše: Kemal Koštrebić

Dugo sam imao ideju da u novom postu obradim Forda, jednog od najboljih marketara tokom recesije u zadnje 3 godine. Nedavno je Ford proglašen za najboljeg marketara 2010.godine na portalu AdAge.com. Također i u Interbrandovom godišnjem izvještaju 100 najvrijednijih brandova, Ford nije ostao nepohvaljen („Brands like Coca-Cola, Ford and Santander are guiding the way forward, showing the world that it is possible to win in this marketplace, and build the trust and loyalty that influence customer demand, despite the many risks..“; „…– it used the tremendous amount of customer feedback it received from the bloggers to update and improve models. As a best-case model for how to use social media eff ectively, Ford isn’t just soliciting customer feedback, it is responding to it“).

O Fordu sam već ranije pisao, ali je jedan magazin odbio da objavi tu priču (u martu 2009.). Sada će putem ovog bloga ipak biti dostupno javnosti.

Tada sam pročitao sljedeću vijest Strange Brew: Roasting Celebrity-Branded Coffees. Portal Brandchannel.com je napravio sažetak brandova kafa koje su nazvane po poznatim ličnostima (stvarnim ili fikcionim). Tako sam saznao da postoji Marley kafa (po reagge pjevaču Bob Marleyu), sa varijacijama Mystic Morning, Buffalo Soldier, Lively Up! i One Love.

Američki filmaš i režiser David Lynch prozivodi kafu gdje je na svakom pakovanju njegov potpis, koja je uz to 100% organski proizvedena, nabavljena po fer trgovini i uvijek svježa. U jako jednostavno snimljenom videu na ovaj proizvod prenosi jako puno svojih karakternih osobina i oživljava kutiju kafe.

Jest da nije Chuck Norris, ali je Steven Seagal jedan od omiljenih junaka iz djetinjstva moje generacije. J Uglavno, sada i Steven ima svoju kafu (odnosno energetski napitak). Zove se Lightning Bolt i vrijednosti branda izviru iz Stevenovog majstorstva nekoliko japanskih borilačkih vještina i njegovih filmskih uloga u kojima kombinira spirituelne koncepte, društvenu i svjest o okolini sa visoko energetskim nastupom. J. Sada mi zvuči smješno, ali ipak to je STEVEN SEAGAL! Na web-stranici njegovog napitka, možete pročitati o chi-energiji, chi-simbolu (koji je i logo ovo napitka), Stevenovu biografiju i zašto se napitak zove Lightning Bolt („When Steven Seagal finished creating a drink that holds untold natural power, there was only one equivalent in nature – The Steven Seagal’s Lightning Bolt“; WOW! J). U videu nam poručuje da je njegov napitak jedinstven (ne bolji, nego jedinstven, što je u marketingu ogromna razlika, svaka čast Steven!) sadrži tibetanske goji bobice i azijskse cordyceps (šta god da je ovo; može se svašta od Stevena naučiti). Raspisah se o Stevenu i njegovom napitku, ali ipak rijetko se može vidjeti toliko elemenata koji govore istu priču i prezentiraju konzistentne i integrisane vrijednosti.

Nakon što sam primio sve ove informacije o kafama koje vjerovatno nikad u životu neću probati, došla je ideja za novi post. Svako jutro sam prolazio pored reklame za novi BH brand kafe koji je pokrenula megazvijezda balkanske folk muzike, Halid Bešlić.

Drago mi je što vidim pokretanje nekog našeg branda, da sam odmah zaboravio na Ford. Pogotovo što sada imam i priliku uporediti domaći brand sa inostranim.

Ipak, to je skoro sve što se može u ovom slučaju pohvaliti (nažalost).

“Ova ideja prvi put mi je sinula kada sam snimao reklamu za Grand kafu. Tada sam pomislio zašto ne bih i ja imao vlastitu kafu. Prije dvije godine počeo sam da polako sklapam mozaik, da bi prije dva mjeseca kafa izašla na tržište, a moja poslovna ideja postala stvarnost”, priča Bešlić u razgovoru za portal eKapija.

Na kesici piše da kafu proizvodi kompanija Anamarija iz Banja Luke, a da distribuciju radi „Promex Trade“ iz Bihaća. “To je inače kompanija mog harmonikaša, on vrši distribuciju, a ja pomažem oko reklame. Nije isključena ni mogućnost da u budućnosti kupim vlastiti pogon za proizvodnju kafe“, ističe Bešlić.

O lansiranju HB branda (kako je valjda službeno ime branda, a natpis ispod „Kafa sa Halidom“ je valjda slogan) se moglo saznati jedino iz outdoor kampanje (ispravite me ako griješim). PR kampanije nije bilo nikako (prema onome što je meni na Googleu dostupno, jedino postoji ovaj članak na eKapija.ba). Brand nema svoju web stranicu.

Na pakovanju se može pročitati jako malo o samoj kafi (izuzev tehničkih informacija i o tome da se radi o kafi ekstra kvalitete). Može se jedino vidjeti Halidov lik.

Što se same kafe tiče, radi se o minas kafi, odnosno standardnoj bosanskoj ili turskoj kafi. Moje skromno poznavanje turske kafe je dalo ocjenu da nema nikakve diferencijacije po pitanju ukusa.

Sve u svemu jako siromašno.

To i ne bi bilo čudno uzimajući u obzir naše okruženje, međutim…

„Bio bi mi veliki kiks da ne prođem dobro u Beogradu. Možda čak kiks karijere. To su opasne stvari za mene. Moje se pjesme pjevaju. Ja sam tamo mit. I ako bih išao, morao bih tri-četiri mjeseca zagrijavati teren. Sada smo ubacili “best of” CD i odmah se osjeti. I ide “Miljacka”. I zato su ti pozivi jaki. Nisam imao ni vremena, za takve koncerte treba se pripremiti. Barem za prvi. Poslije će, možda, biti lakše… Ali, ne treba ići glavom kroz zid. U Srbiji trebam napraviti priču, kao što sam u Hrvatskoj. Tada ima smisla i tada ću otići“.

Halid je govoreći o svom mogućem koncertu u Beogradu pokazao da nije neznalica po pitanju kreiranja branda. Čak šta više! On je svakako među najvećim brandovima Bosne i Hercegovine.

Zašto je onda Halid dopustio da mu ekstenziju branda u kategoriju kafe rade amateri? U Beograd ne želi samo da ode i održi koncert (iako je i njemu jasno da može „hladno“ rasprodati bilo šta), već želi, kao i u Zagrebu, spektakl. Zašto je ovdje napravio samo kafu a ne doživljaj? Ako na koncerte idemo samo zato što pjeva Halid, kafu nećemo piti ako je samo na kesi Halidova slika.

O elementima kojima je Halid propustio priliku obogatiti ovaj brand se može danima govoriti (može se jako dobro vidjeti iz primjera Marley, David Lynch i Steven Seagal napitaka). Također, Halid je propustio priliku da svojim proaktivnim i inovativnim pristupom (koji praktikuje u svojoj karijeri već više od 30 godina) podigne nivo sofisticiranosti domaćeg potrošača i zaoštri tržišnu utakmicu među proizvođačima kafe.

Iako Halidu treba odati priznanje za hrabrost u pokretanju vlastitog branda (za što se mnogi ne usuđuju ni razmišljati u BiH), nije se trebao voditi naslovom svoje pjesme „Požuri“ (zanimljivo je da ta pjesma počinje stihovima „Taj dan i kafa imala je cudan ukus…“).

(www.ka5an.ba)