Dvije decenije nakon što je započeta izgradnja Koridora Vc, najvećeg infrastrukturnog projekta u BiH, zemlja i dalje nema kontinuitet autoputa koji bi je povezao sjeverom i jugom. Umjesto stotina planiranih kilometara moderne saobraćajnice, u Federaciji je do danas izgrađeno 137,5 kilometara, u Republici Srpskoj oko 112. Zajedno imamo manje od 250 kilometara autoputa u državi koja ima više od 50.000 kilometara javnih cesta.

Koridor Vc je zamišljen kao strateška arterija koja će Bosnu i Hercegovinu izvući iz saobraćajne izolacije. Međutim, njegova realizacija pretvorila se u sporu, skupu i fragmentiranu priču: od dugotrajnih tendera i problema s eksproprijacijom do komplikovanih procedura izdavanja dozvola i političkih barijera između entiteta.

- To nije jednostavno objasniti jednom rečenicom. Radi se o spoju tehničke složenosti, administrativnih prepreka, institucionalne fragmentacije i finansijskih komplikacija koje zajedno usporavaju i poskupljuju izgradnju - kaže za Forbes BiH Mirzet Sarajlić, diplomirani inženjer saobraćaja i stalni sudski vještak.

Milijarde kredita, malo pređenog puta

Od 2008. godine Federacija BiH potpisala je kreditne aranžmane s međunarodnim finansijskim institucijama u iznosu većem od 2 milijarde eura. Najveći izvori su EIB (971 milion eura) i EBRD (861 milion eura), uz dodatne aranžmane s OPEC i Kuvajtskim fondom (206,4 miliona eura). Evropska unija, do kraja prvog kvartala 2025., odobrila je i 593 miliona eura bespovratnih sredstava za Koridor Vc u FBiH, odnosno sredstva koja se implementiraju kroz kreditore, kažu iz Autocesta FBiH za Forbes BiH.

Ipak, uprkos tim ulaganjima, kontinuiteta nije bilo. Sarajlić upozorava da produžena gradnja direktno smanjuje ekonomske benefite: „Svaka godina kašnjenja znači manji neto efekt. Prihodi od saobraćaja i indirektni efekti poput zapošljavanja i trgovine dolaze kasnije, dok kamate i inflacija troškova rastu.“

Cijena kilometra u BiH pokazuje koliko je projekat skup, ističe Sarajlić. Prema dostupnim podacima, u Republici Srpskoj prosjek iznosi između 10,4 i 10,6 miliona eura po kilometru, dok u Federaciji BiH zbirno i praktično doseže i do 19 miliona eura po kilometru — a u konačnici, kad se uračunaju kamate i nadzori, često i preko 20 miliona eura.

- Te brojke ne znače nužno da je sve preplaćeno - kaže Sarajlić, i napominje da teren i tehnička složenost utiču na troškove: tuneli, vijadukti i planinski reljef podižu cijenu kilometra.

Vranduk–Ponirak: Dionica koja simbolizira krizu

Kao ilustracija svih slabosti ističe se dionica Vranduk–Ponirak kod Zenice. Ugovor je potpisan 2019., s izvođačima (azerejdžanska kompanija Azvirt i domaći Hering), a rok za završetak bio je august 2021. Projekt je vrijedan 76,5 miliona eura i finansiran je iz OPEC kredita. Umjesto završetka, radovi su višestruko kasnili, a gradilište je suspendovano 2023. godine. Tek potpisivanjem Aneksa IV 2024., nova uprava JP Autoceste FBiH uspjela je odblokirati radove. Novi rok je mart 2026.

Sarajlić zaključuje: „Bez potpunih i kvalitetnih geoloških istraživanja, svaki kilometar autoputa postaje potencijalni rizik, a svaka nepredviđena okolnost povećava troškove i produžava rokove.“

Nastavak teksta čitajte ovdje. 

(DEPO PORTAL/ad)