Akademik Esad Duraković napisao je libreto za operu "Šeherzada o svjetlosti i piramidama", a recenzent je maestro Emir Nuhanović. DEPO Portal u nastavku prenosi navedeni odlomak, tačnije dijalog Mojsija i Faraona, u kome se Mojsijeve riječi čine vrlo aktualnim baš u ovom vremenu...

Planjax Komerc d.o., Tešanj, 2025.

Odlomci iz sudbinskog dijaloga skrušenog poslanika Mojsija i Faraona čija osionost je i Bogu postala apsolutno nepodnošljiva. Inverzna repriza antičke prošlosti i suvremenosti, ili o vječnosti osionosti. Ove literarne „eksplikacije“ kojima se Mojsije obraća Faraonu kazuju o tome kako je Čovjek sposoban da iz povijesti uči samo onome najgorem i da se – pri tome – smatra odabranim. Svaki genocid, pa i onaj današnji u Gazzi, zapravo je – svjedoči Mojsije – najokrutniji rat, zločin protiv samoga Boga.

MOJSIJE /Faraonu/

Ja sam poslanik Boga svoga, nevidljiva a svemoćnoga;
On me uči skrušenosti, 
Uči me preziru prema oholosti
Što ne priliči čovjeku a mrska je i Božjoj Uzvišenosti.
On me šalje da izbavim porobljene ljude –
Ove što pateći grade piramide
I što cvile predugo misleći da Bog napustio ih je.
Od Njega dolazim da upravo ovdje
Nadomak tvoje piramide poučim tvoje podanike
Dostojanstvu ljudskome, Božjoj milosti i skrušenosti
Jer Bog je odlučio tako čovjeka stvoriti
Da se mora i da može nasilju se oduprijeti.
Bog govori da si se u moći odveć osilio,
Da si se silno uzoholio
A On oduzima moć zasvagda
Onome čija moć u oholost prerasta.
Eto, to je moja zadaća
A ja nemam druge moći osim one koju Bog mi da.

***

MOJSIJE

Moj Gospodar sve stvara i sve se Njemu pokorava.
Sunce i Mjesec, i zvijezde koje vidite djelo su moga Boga nevidljiva.
Vascijeli Univerzum Njemu pripada.
Ako se Njemu pokorite, On će vam oprostiti
Jer On je izvor neizrecive milosti;
I uprkos beskrajnoj moći On nema oholosti.
On poručuje da moć svaka pa i Njegova kao najveća
Izvor je najljepše milosti 
Poručuje da moć je lažna ako se uznosi u oholosti.
On poručuje da snažan je onaj ko umije oprostiti
Da lažna je moć moćnika koji voli zlostavljati.
Mene šalje k vama i hoću  vas riječju Njegovom opomenuti:
Ovaj narod porobljeni dužan sam spasiti,
U naručje slobode ga povesti,
Ka osvitu Božje milosti,
Uz opomenu da nikada ne smije se osiliti,
Jer i sami su zulum teški iskusili,
Da patnju svoju ne smiju zaboraviti,
Da nikome ne smiju nasilje učiniti
Jer narodu koji nasilje drugome počini
Bog je obećao Svjetlost Svoju utrnuti 
I potonut će u tamu nepojamnu –
U Tminu Neprozirnu.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook