Pripremila: Elma Murić
Mediji s korejskog poluotoka smatraju da je izbijanje rata na Korejskom poluotoku samo pitanje vremena, a ostatak svijeta strahuje da će eventualni rat dovesti do nuklearnog sukoba koji se neće ograničiti samo na taj geografski prostor.
Sve češće se spominje i izraz 'treći svjetski rat' što svakako dolijeva ulje na vatru te produbljuje strah od sukoba na poluotoku podstaknut činjenicom da Sjeverna Koreja posjeduje razorno nuklearno oružje.
U pregledu dešavanja na Korejskom polutoku DEPO Portal donosi razloge dugogodišnjeg sukoba, vojnu spremnost te kontroverze oko nuklearnog naoružanja na sjeveru, te američke podrške na jugu poluotoka.
Historija sukoba na korejskom poluotoku
Nikad okončani sukob dviju Koreja datira još iz 1950. godine kad su države korejskog poluotoka, podijeljen na komunistički sjever i kapitalistički jug, započele rat.
Problemi su se počeli nazirati odmah nakon 2. svj. rata kad su sovjetske snage zauzele sjever Koreje, a američke jug. Saveznici su na Konferenciji u Kairu odlučili da Koreja treba postati samostalna država koja je proglašena 1948.
Na sjeveru koji je bio pod sovjetskim utjecajem ta država nije priznata nego je proglašena Demokratska Narodna Republika Koreja.
Nakon ove podjele poslije 2. Svjetskog rata oko četiri miliona stanovnika preselilo se iz Sjeverne u Južnu Koreju.
Sjeverna Koreja je u početku imala uspjeha u ratu te je zauzela gotovo cijelu Južnu Koreju, no nakon uplitanj a SAD-a i čuvenog iskrcavanja kod Inchona, snage Sjeverne Koreje protjerane su s gotovo cijelog poluotoka do granice s Kinom. Nakon toga se u rat uključuje Kina, te osvaja teritorije na sjeveru.
Tri godine kasnije, 1953. proglašeno je primirje kojim su uspostavljene dvije korejske države i njihova granica na 38. paraleli.
Južna Koreja je u ovom ratu pretrpjela velike štete, no danas je daleko naprednija od svojih susjeda na sjeveru, dok Sjevernom Korejom vlada jednopartijski, totalitarni režim.
Nakon smrti Kim Il-sunga koji je bio doživotni predsjednik ove zemlje, funkcija predsjednika je ukinuta, a vlast je preuzeo njegov sin Kim Jong-il na funkciji predsjednika nacionalnog komiteta za odbranu.
Korejski rat je čuven i kao prvi sukob u kome su se sukobili mlazni avioni, te i prvi u kojem su korišteni helikopteri, uglavnom za evakuaciju ranjenika.
![]() |
Južnjaci bogatiji, ali Sjevernjaci spremniji za rat
Najnoviji podaci o naoružanju koje je 20. decembra objavio BBC govore da Sje.Koreja u potencijalni rat ulazi sa budžetom od pet milijardi dolara, dok mnogo bogatija Južna Koreja raspolaže sa 24 miljarde dolara.
Sjevernjaci na raspolaganju imaju jedan milion i 106 hiljada vojnika, južnjaci 687 hiljada, s tim da prvi imaju slabiju mornaricu no mnogo jače zračne snage.
U Južnoj Koreji, bitno je napomenuti, nalazi se i 17,000 pripadnika pješadijske vojske SAD-a, te još 7.800 pripadnika američkih zračnih snaga.
Sjeverna Koreja
- Budžet: 5 milijardi američkih dolara
- Peta u svijetu po broju vojnih snaga
- Vojska: Milion i 106 hiljada
- Korejska narodna armija: 950.000 pripadnika pješadije.
- Pomorske snage 46.000 vojnika, 708 Brodova, 63 podmornice
- Vazduhoplovstvo: 388 borbenih aviona
- Atomska snaga: 2005. godine oglasili da posjeduju atomsko oružje
- Hemijsko naoružanje: arsenal treći po redu u svijetu
Južna Koreja
- Budžet 24 i pol milijarde američkih dolara
- Šesta u svijetu po broju vojnih snaga
- Vojska: 687.000.
- Armija Republike Koreje: 560.000 pješadijskih vojnika
- Pomorske snage, ljudstvo: 68.000, 170 brodova , 13 podmornica
- Vazduhoplovstvo: 467 borbenih aviona
- Hemijsko naoružanje: u razvojnom stadiju
![]() |
Nuklearno oružje kao ratni adut Sjevera
Trzavice između dviju Koreja događale su se u toj oblasti i 1999. i 2002., a u novembru 2009. došlo je do kratke pomorske bitke u kojoj je jedan sjevernokorejski mornar poginuo, a trojica su ranjena.
Tenzije na poluotoku posebno rastu nakon 2006. godine, tačnije nakon 9.novembra te godine kad je Sjeverna Koreja izvela svoju prvu nuklearnu probu, izazivajući brojne međunarodne osude i UN-ove sankcije.
Američke obavještajne službe već oko 15 godina izvještavaju o dokazima da Sjeverna Koreja pokušava obogatiti uran i tako stvoriti razorniji nuklearni arsenal.
Oko 1996. Pyongyang je kupio potrebnu osnovnu tehnologiju za to od A. Q. Khana, pakistanskog 'nuklearnog dilera', a kasnije su postojala izvješća o nastojanjima Pyongyanga da dođe do komponenti potrebnih za gradnju centrifugi za obogaćivanje urana.
Administracija tadašnjeg američkog predsjednika Georgea W. Busha optužila je S. Koreju 2003. za nabavku tehnologije nakon čega je Pyongyang protjerao međunarodne inspektore.
Sjevernokoreanci, kako se danas pouzdano zna, imaju sofisticiran sistem za obogaćivanje urana što je u novembru potvrdio američki naučnik Siegfried Hecker koji je bio u posjeti tamošnjim nuklearnim pogonima.
Hecker je kasnije medijima izjavio da je bio zatečen viđenim, ali smatra se da, iako sjever ima dovoljno plutonijuma za šest bombi (neki izvori navode da su rezerve plutonija duplo veće), da još nije razvio balistički projektil sposoban da nosi eksplozivno punjenje.
Strah od azijske nadmoći i Trećeg svjetskog rata
Ono što povećava strepnje javnosti jeste da bi rat između dviju Koreja povukao niz drugih zemalja na slične poteze pa postoje sumnje i da Izrael gomila nuklearno naoružanje te planira napasti Iran, tvrde svjetski mediji.
Također, mediji s korejskog poluotoka smatraju da je izbijanje rata na Korejskom poluotoku samo pitanje vremena, a ostatak svijeta strahuje da će eventualni rat dovesti do nuklearnog sukoba koji se neće ograničiti na Korejski poluotok. Sve češće se spominje i izraz 'treći svjetski rat' što svakako dolijeva ulje na vatru te produbljuje strah od sukoba.
Rodong Sinmun, službeni list sjevernokorejske Komunističke stranke, opisao je Korejski poluotok kao najopasnije područje na svijetu.
(DEPO)
PODIJELI NA
Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook