U javnosti Bosne i Hercegovine, svaka vijest o vojnoj donaciji, naročito kada dolazi iz prijateljskih zemalja, dočekuje se s euforijom, često bez suštinskog razumijevanja šta ta donacija zaista znači u vojnom smislu. Tako je i nedavna turska donacija OSBiH, koja je u domaćim medijima predstavljena kao značajan korak u jačanju odbrambenih kapaciteta, izazvala entuzijazam koji nije utemeljen u realnoj vojnoj analizi.

Posebnu pažnju izazvala je isporuka jednog antidron sistema koji je vizuelno predstavljen kao ozbiljan lanserni sistem, s obzirom na to da je prikazivan u kombinaciji s vojnim kamionom koji podsjeća na lansirne platforme. Na prvi pogled, laiku se može učiniti da se radi o visokonaponskom elektromagnetnom oružju ili radarsko-protivničkoj stanici. Međutim, detaljnija analiza otkriva da je riječ o tzv. soft-kill antidron sistemu, vjerovatno starije generacije, koji elektronski ometa komandu i GPS signal komercijalnih dronova. 

Ukratko, riječ je o skromnoj, izgleda već korištenoj opremi, koja teško da može predstavljati ozbiljno unapređenje operativne sposobnosti OSBiH

S obzirom na strukturu OSBiH i teritorijalnu širinu BiH (posebno osjetljiva područja kao što su kasarne, štabovi, skladišta, komunikacijski čvorovi), minimalno 10–15 antidron sistema bi bilo potrebno za osnovnu zaštitu ključnih vojnih lokacija u zemlji (štabovi, komandna mjesta, veće kasarne). Za taktičku prednost na terenu, posebno uz obuku i mobilne timove, bilo bi potrebno najmanje 30 sistema raspoređenih širom teritorije BiH. Za razliku od hard-kill sistema (poput izraelskog "Drone Dome" ili američkog "Coyote Block 3") koji fizički uništavaju cilj, soft-kill sistemi su efikasni samo protiv niskobudžetnih UAV platformi sa slabom autonomijom. 

Fotografije iz medija sugeriraju da se radi o već korištenom uređaju jer zaštitna kutija sistema pokazuje jasne znakove habanja, ogrebotine i tragove transporta. Ukratko, riječ je o skromnoj, izgleda već korištenoj opremi, koja teško da može predstavljati ozbiljno unapređenje operativne sposobnosti OSBiH.

Slično važi i za najave o nadolazećim donacijama. Ministar odbrane BiH Zukan Helez nedavno je izjavio: “Imamo još nekoliko projekata s Turskom. Potpisali smo ugovor o isporuci 4 Kirpi II i 6 Bayraktar TB2 i oni su u fazi pregovora.” Iako se ovaj sporazum u javnosti prezentira kao gotova stvar, realnost je da se isporuke još čekaju, a u pitanju su simbolične količine. Četiri oklopna transportera i šest dronova ne čine operativnu cjelinu. Sa stanovišta vojne doktrine, za formiranje jednog mehanizovanog bataljona potrebna su najmanje 40–60 oklopnih vozila, dok je za održiv dron kapacitet potreban kontingent od najmanje 12–18 Bayraktar TB2 letjelica uz obezbijeđenu logistiku, posade, rezervne dijelove i stanicu za upravljanje.

Oružane snage BiH, kao i građani, zaslužuju poštovanje, a ne vojni folklor koji se svodi na fotografisanje ispred jedne kutije i kamiona

Ako Bosna i Hercegovina želi razviti taktičku prednost u okviru regionalnog sigurnosnog okruženja, neophodna je šira i ozbiljnija modernizacija OSBiH nabavljanjem moderne vojne opreme koju treba tražiti od Turske, a uključuje sljedeće:

• PARS ili Kaplan oklopna vozila za mobilnost,

• Akinci dronovi za dubinsko izviđanje i napad,

• Moderni PZO sistemi kao što su Hisar-A i Hisar-O,

• Baykar C4I sistem (Baykar command, control, communications, computers, and intelligence).

U suprotnom, OSBiH ostaje simbolična sila, više politička nego vojna institucija. Šta dodatno zabrinjava jeste percepcijska manipulacija kroz koju se javnosti prodaju korištene komponente i minimalne donacije kao strateški iskoraci. 

Oružane snage BiH, kao i građani, zaslužuju poštovanje, a ne vojni folklor koji se svodi na fotografisanje ispred jedne kutije i kamiona. Sve dok se “vojna pomoć” svodi na političke poene i propagandne naslove, a ne na sistemsku izgradnju kapaciteta, BiH će ostati bez ozbiljne vojne sile i bez ozbiljne međunarodne percepcije.

U početku je izgledalo ovako: 

A ovo je ono što smo dobili:

Turska može biti važan strateški partner, ali donacije moraju biti sadržajne, transparentne i operativno relevantne. Kaže da nas voli. Bosni i Hercegovini nisu potrebne donacije koje dobro izgledaju na slikama već one koje mijenjaju sposobnosti na terenu. Svaka pomoć je dobrodošla, ali samo pod uslovom da se ne koristi za obmanu domaće javnosti i iluziju sigurnosti. 

Turska može biti važan strateški partner, ali donacije moraju biti sadržajne, transparentne i operativno relevantne. Kaže da nas voli. Bosni i Hercegovini nisu potrebne donacije koje dobro izgledaju na slikama već one koje mijenjaju sposobnosti na terenu

Zabrinjava i činjenica da su Oružane snage BiH nedavno dobile donaciju od jedne članice Evropske unije ali ne borbene opreme, već bočne dizalice za helikoptere i opremu za medicinsku evakuaciju. Premda je ova pomoć korisna za humanitarne i logističke operacije, postavlja se ozbiljno pitanje: da li se time šalje signal da međunarodni akteri namjerno izbjegavaju da OSBiH koje dominantno čine pripadnici bošnjačkog naroda dobiju opremu koja bi im dala realnu taktičku ili operativnu prednost?

Iz vojnodoktrinarne perspektive, donacije koje isključivo ciljanju podršku neborbenim kapacitetima, a zaobilaze ključne borbene komponente kao što su PVO sistemi, oklopna vozila, bespilotne letjelice i borbeni komunikacijski sistemi mogu se interpretirati kao oblik namjerne kontrole sposobnosti jedne vojske. Ovo zahtijeva ozbiljnu pažnju i postavlja pitanje: da li se OSBiH sistematski oblikuju da ostanu simbolične i operativno inferiorne, a ne da postanu faktor odvraćanja i stabilnosti? Ovakva praksa zahtijeva jasne odgovore kako od međunarodnih donatora, tako i od domaćih političkih i vojnih struktura. 

Ako je sigurnost svih građana Bosne i Hercegovine zaista prioritet, onda OSBiH moraju prestati biti objekat geopolitičkog balansiranja i postati subjekat suverene odbrambene strategije. Dodatnu težinu tezi o sustavnom izbjegavanju opremanja sigurnosnih struktura Bošnjaka daje i činjenica da se i proces modernizacije policijskih agencija odvija zabrinjavajuće sporo. Nabavke ključne opreme poput oklopnih vozila, visokotehnološka policijska opremai modernog naoružanja kontinuirano zapinju na birokratskim preprekama, netransparentnim tenderima i političkom opstrukcijom. 

Donacije koje isključivo ciljanju podršku neborbenim kapacitetima, a zaobilaze ključne borbene komponente kao što su PVO sistemi, oklopna vozila, bespilotne letjelice i borbeni komunikacijski sistemi mogu se interpretirati kao oblik namjerne kontrole sposobnosti jedne vojske

Dok susjedne zemlje sistemski ulažu u osavremenjivanje svojih policijskih kapaciteta, policijske snage u Federaciji BiH, posebno u kantonima s bošnjačkom većinom, ostaju bez sredstava za efikasan odgovor na prijetnje koje su sve sofisticiranije. Ovakva dinamika ukazuje na zabrinjavajući trend a to je da se mehanizmi sile i zaštite namjerno zadržavaju u inferiornom stanju, čime se narušava ravnoteža moći u kontekstu potencijalnih kriznih scenarija.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook