Bravar i akrobat, Dragoljub Aleksić, godine 1942., u okupiranom Beogradu, snimio je film o snazi tijela i volje, društvenoj nepravdi, nježnoj ljubavi i sebi. Dušan Makavejev obogatio je taj film novosnimljenim prizorima, ostvarivši osebujan i jedinstven filmski izlet u vrijeme. S brojnim izvornim prizorima bombardiranja Beograda, pratimo priču o gospodinu Petkoviću i njegovim pokušajima da ostvari ljubavnu vezu s Nadom.

"Nevinost bez zaštite" jedinstveni je dokumentarac, ne samo zbog Makavejevog pristupa nelinearne montaže i spajanja različitih dokumentarnih formi u cjelinu. Ovaj njegov film sličan je prvim filmovima koje je napravio, s tom razlikom da u "Nevinosti bez zaštite" nije riječ o melodrami, već kombiniranju ranije snimljenog filma o jugoslavenskom akrobatu Dragoljubu Aleksiću (koji je autor scenarija, redatelj i producent) s novim prizorima.

Teško je, zapravo, reći o čemu se u filmu točno radi. Površinski, moglo bi se zaključiti da je riječ o snimanju prvog "govornog" jugoslavenskog filma tijekom 1942. godine, za vrijeme njemačke okupacije, bez znanja nacista o samoj produkciji, i o tadašnjoj zvijezdi o kojoj je u filmu riječ, Dragoljubu Aleksiću. On je vrlo životan, stvarni, "pravi" lik, kojega bismo svi rado upoznali i s njime se neko vrijeme, možda, i družili. On je veseo i simpatičan narcis, koji čini raznovrsne "akcije", vragolije kao što su podizanje neobično teških predmeta (obično ustima) i "paradiranje" na vrlo visokim mjestima, kao što su zgrade ili leteći zrakoplovi.

"Nevinost bez zaštite" svojevrsni je hibrid povijesne lekcije, odavanje počasti melodrami i profil čistog, prirodnog talenta-junaka, prožet politikom i ratom, jedan od najzanimljvijih Makavejevih filmova. Taj film prava je senzacija prožeta sjajnim, vjerojatno nenamjernim, humorom i vrijedan je svake minute gledanja...

Nakon što su ga njegovi suradnici godinama snimali kako izvodi brojne i različite akrobacije, Aleksić je odlučio sam snimiti "pravi" film, koristeći veći dio tih snimaka, kao i one priprema za nastupe, pjevanje "u kameru", i druge. Makavejev gledateljima dopušta uživanje u Aleksićevom snimljenom životu, jer, riječ je o istinskom, naivnom, "čistom" bilježenju stvarnoga života. Film je pun metafora, prizori Aleksovih akrobacija prilično su uzbudljivi, izvorni filmski materijal šarmantno je naivan, a "filmske novosti", odnosno "žurnali" šokantni. "Nevinost bez zaštite" svojevrsni je hibrid povijesne lekcije, odavanje počasti melodrami i profil čistog, prirodnog talenta-junaka, prožet politikom i ratom, jedan od najzanimljvijih Makavejevih filmova. Taj film prava je senzacija prožeta sjajnim, vjerojatno nenamjernim, humorom i vrijedan je svake minute gledanja...

"Nevinost bez zaštite", godine 1968., na Filmskom festivalu u Berlinu bio je nominiran za nagradu Zlatni Medvjed za režiju, a Dušan Makavejev osvojio je nagradu žirija FIPRESCI i Srebrnog Medvjeda, kao i Posebnu nagradu žirija istoga Festivala.

Film se prikazuje u okviru projekta "Emporio/Dangularium" Jusufa Hadžifejzovića, kao početak kino i video prikazivačke djelatnosti CKA Charlama; uvodnu riječ o filmu dat će reditelj i filmski kritičar Jasmin Duraković i filozof i historičar umjetnosti Branko Cerovac. Projekcija počinje oko 19 časova, u prostoru galerije Charlama, Privredni grad Skenderija. (ak/DEPO PORTAL)