Aleksandar Vučić je otišao u Ameriku da pokaže da još ima gdje da sleti. Vratio se sa dokazom da više nema. Za predsjednika koji je godinama uglavnom neuspješno paradirao između Istoka i Zapada, najnoviji pokušaj da obnovi veze sa američkim establišmentom završio je ponižavajuće – bez sastanka, bez slika, bez prisustva i bez poruke. Osim, naravno, one da mu je pozlilo, jer je "imao bolove u grudima". Ili je to bio udar istine?

Sastanak s Donaldom Trumpom, kojem se Vučić uporno nadao kao mogućnosti da se vrati u orbitu nekadašnjih prijatelja, nikada se nije dogodio. A kada ni Trump – čija se vrata otvaraju svima koji donesu politički ili finansijski interes – ne nađe vremena za lidera Srbije, jasno je da ni bivša, a ni buduća američka administracija više ne želi imati posla s figurama koje sjede na dvije stolice dok gorivo sipaju samo s ruske pumpe.

I dok u Beogradu pokušava prikazati posjetu kao uspjeh, svijet vidi ono što je jasno: vrata su mu zatvorena tamo gdje se odlučuje

Umjesto velikog povratka na zapadnu scenu, Vučić se vratio u Beograd s izgovorom dostojnim lošeg scenarija – bolest, presija, "neprikladni uslovi". Istina je vjerovatno jednostavnija i surovija: otjeran je. Ne fizički, već politički – ignorisan, izbrisan, zatvorenih vrata. Amerika više ne želi biti dio njegovog teatarskog "balansiranja". I dok u Beogradu pokušava prikazati posjetu kao uspjeh, svijet vidi ono što je jasno: vrata su mu zatvorena tamo gdje se odlučuje.

U tom svjetlu, najava da će Vučić 9. maja – na Dan pobjede – otputovati u Moskvu i prisustvovati Putinovoj paradi ne djeluje kao diplomatska odluka, već kao politička kapitulacija. Dok evropski lideri bojkotuju crveni tepih na Crvenom trgu, Vučić ide da klekne i potvrdi vjernost ruskoj matrici. U trenutku kada se ostatak Evrope distancira, Srbija se odlučuje za simbolično i realno približavanje režimu pod sankcijama, režimu koji vodi brutalnu agresiju na Ukrajinu, režimu koji više ne može ponuditi ništa osim izolacije.

I tako, nakon što mu Zapad zatvori vrata, Vučić se vraća jedinom utočištu koje još prima goste bez pitanja: Moskvi. Ali taj put više ne izgleda kao balans, već kao pad. Odlazak u Moskvu nakon fijaska u SAD-u nije poruka snage – to je poruka nemoći. A Washington to dobro razumije. Vučić nije "izabrao Putina" – njega je Zapad već prekrižio. Njegova pozicija više nije između dva svijeta, već na izlaznim vratima jednog i pod strehom drugog.

Odlazak u Moskvu nakon fijaska u SAD-u nije poruka snage – to je poruka nemoći

Pitanje je samo – koliko još dugo će i Moskva imati koristi od njega? Jer i tamo prijateljstvo traje tačno dok koristiš Kremlju. Nakon toga, i vrata Istoka znaju ostati zatvorena. A tada se više nema kud osim da se odrekne velikosrpskih iluzija, preda ratne zločince i krene putem EU.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/au)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook