Radi se o tome da je prvi put u istoriji MUP-a Republike Srpske uveden status volontera. Sa MUP-om RS zaključen je tom prilikom ugovor o volontiranju na godinu dana bez ikakvih naknada, pa čak i bez naknade na ime toplog obroka. Nakon zaključenja pomenutog ugovora o volontiranju, volonterima je rečeno da će po isteku godine dana od dana zaključenja ugovora ići na berzu rada.

Volonteri i ''volonteri''

Prvi problem je nastao kada je pet naših kolega u maju počelo da odrađuje pripravnički staž za novčanu naknadu, za razliku od 160 naših kolega volontera koji za taj isti rad nisu dobijali apsolutno ništa i bili su primorani da se sanalaze kako znaju i umiju. Ovim potezom je već u startu počela da se vrši diskriminacija, da se stvara netrpeljivost među kolegama i da se izdvajaju oni koji su imali „vezu“ da počnu raditi kao pripravnici.

Drugi problem je nastao, kada je u toku ovih sedam mjeseci koliko neki od nas volontiraju, u dva navrata vršeno prebacivanje volontera u status pripravnika bez ikakvog kriterijuma, osnova, objašnjenja, takoreći „preko noći“. Ovdje se apsolutno ignorisala činjenica da svi ispunjavamo iste uslove, pa se logički postavlja pitanje kako za pojedince ima mjesta u MUP-u, a za ostale nema. Ako se već krenulo sa programom volontiranja, onda su svi trebali da ostanu u tom statusu do isteka ugovora ili da svi pređu u pripravnike. Postupajući na već opisani način, nadležni su grubo izvršili kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda zagarantovanih Ustavom i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Bizarne metode

Jedan broj kolega koji su djeca poginulih boraca, 1.11.2010. godine prebačen je u status pripravnika i to je bio potez koji smo apsolutno podržali jer je to bilo nešto što je trebalo odmah uraditi. Međutim, problem je što od njih 15-ak koji su dobili ta rješenja, samo petorica su djeca poginulih boraca, dok su ostali u pripravnike prebačeni pod velom „djece poginulih boraca“.

Najžalosnije i najtragičnije u cijeloj priči je to što neke kolege koje su zaista djeca poginulih boraca nisu uspjeli da pređu u pripravnike jer su umjesto njih prošli oni koji su imali „vezu“, a to je još jedna velika sramota MUP-a Republike Srpske.

Zašto nas školuju?

Dok mnogi od nas, koji smo odabrali ovaj posao iz ljubavi i želimo sutra da ga obavljamo časno i pošteno, rade kao konobari, građevinci, sezonski radnici, dotle u MUP-u u radni odnos bivaju primljeni ljudi iz raznih drugih profesija (profesori fizičke kulture, istorije, učitelji...zatim ljudi koji uopšte i nemaju završen fakultet i mnogi drugi).

Uz dužno poštovanje prema ovim i svim drugim profesijama, ovi ljudi bi trebali da rade u svojoj struci, a ne da zauzimaju mjesta, nama dipomiranim pravnicima unutrašnjih poslova, koji smo stekli stručno obrazovanje za rad u MUP-u. Želimo da prilikom zapošljavanja u MUP RS, prednost imaju isključivo svršeni studenti Visoke škole unutrašnjih poslova, a onda svi drugi, zavisno od potrebe MUP-a.

Kršenje zakona

Kada je kadrovska politika MUP-a u pitanju može se govoriti i o kršenju Zakona o unutrašnjim poslovima u kojem piše u članu 79: „Da se Ministarstvo stara o školovanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju zaposlenih za svoje potrebe.

Visoko i više obrazovanje kadrova za potrebe Ministarstva vrši Visoka škola unutrašnjih poslova, dok se stručno osposobljavanje i usavršavanje policajaca putem redovne obuke, seminara, kurseva i drugih oblika obrazovanja vrši u Policijskoj akademiji“. Postavlja se onda pitanje: Odakle drugi obrazovni profili u Ministarstvu unutrašnjih poslova?

Čađo i Dodik ne odgovaraju

Da bi zaštitili naša prava i borili se da naši svršeni studenti dobiju mjesto u MUP-u kakvo zaslužuju, osnovali smo i Udruženje diplomiranih pravnika unutrašnjih poslova, jer ne možemo više da ćutimo dok se naša prava krše. Još 20.09.2010. god. poslali smo dopis ministru unutrašnjih poslova Stanislavu Čađi da nas primi na razgovor, ali se on ni do danas nije udostojio da nam odgovori na taj dopis, ma kakav odgovor bio. Isti dopis smo slali i tada premijeru, a sada predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku, ali nam ni on nije ništa odgovorio. Jedino nas je primio direktor policije Gojko Vasić, ali od njega smo dobili samo obećanja i uvjeravanja da će se stanje promijeniti bez konkretnih poteza.

Osnovno i ključno pitanje koje bi željeli da postavimo gospodinu ministru bilo bi: Zašto nas školuje kad mu ne trebamo? Kakva je priča o uspješnoj borbi protiv kriminala i korupcije u ovoj zemlji ako u MUP-u nema mjesta za nas i naše kolege koji smo špkolovani za to? Koje vi to kadrove namjeravate da koristite u toj borbi ako nećete one koje ste sami proizveli?

Ovu priliku bi iskoristili i da apelujemo na sve kolege koje su završile Višu ili Visoku školu unutrašnjih poslova, a nisu se učlanili u naše udruženje da to urade, da se zajedno borimo za naša prava jer to niko drugi sigurno neće uraditi za nas.

(FRONTAL/ds)