Damir Nikšić je angazovani akademski umjetnik iz Sarajeva koji trenutno živi i djeluje u Stockholm-u.

Damir je sa svojom izložbom “Gerila u Maglaju” prvi put javno predstavio novi koncept “Bosanske teologije oslobođenja”. Izložba se sastoji od dva video rada: “I salute you” i “The European Loser”, te serije od pet portreta koje je autor naslikao za samu izložbu i čiji je naslov upravo “Gerila u Maglaju”.

U posljednjih mjesec dana u sarajevskim umjetničkim krugovima razvila se je diskusija o tome kako bosanskohercegovački umjetnik u stvari ne može proizvesti kompletno bosanskohercegovačko umjetničko djelo gotovo niti u jednom poznatom mediju. Razlog toj tvrdnji je vrlo jednostavan: materijali, tj. sredstva za proizvodnju su listom „tuđa“, „strana“, na određen način otuđena od domaćeg umjetnika-proizvođača.

Poznato je da ne postoji „Made in BiH“ filmska kamera, ili filmska traka, iako postoji BiH film. Ne postoji čak ni video kamera proizvedena u našoj zemlji. Ne postoji ni kompjuter, ekran, projektor, televizor na kojem bi se taj video prikazivao.

Pored toga što ne postoje ni muzički instrumenti, možda je malo poznato da ne postoje ni uljane, ni akrilne, pa čak ni vodene bojice koje se proizvode u BiH. Ne postoji ni ugalj za crtanje. Jedino što postoji je legendarni „natron papir“ na kojem su diplomirale gotovo sve generacije na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Međutim ni on više nije „naš“. „Natron Maglaj“ su preuzeli turski investitori, kao što su gotovo čitavu industriju u BiH preuzeli Austrijski, Ruski, i razni drugi investitori koji svojim materijalima i priborima „restauriraju“ sliku BiH od prije jednog vijeka.

Rezultat ove neo-kolonijalne situacije nisu samo brutalni i nehumani kapitalizam tranzicije, loši radni, društveni i međuljudski odnosi, raslojavanje društva i sve veće klasne razlike – rezultat je taj da su sredstva za proizvodnju otuđena i od slobodnog umjetnika, da je umjetnički materijal, umjetnički pribor, a to je teren na kojem slobodni umjetnik djeluje, postao „tuđa teritorija“.

U takvoj situaciji teško je proizvesti autentično bosanskohercegovačko umjetničko djelo, osim ako djelo nije upravo o tome: o neokolonijalizmu tranzicije, o dijalektičkom materijalizmu umjetničkih materijala koji prelaze iz društvenog u privatno vlasništvo, (čitaj: iz domaćeg u strano vlasništvo) o procesu tranzicije u ovom evropskom protektoratu u kojem su građani, u svojim domovima, u svojoj domovini - tretirani kao imigranti, o društvu u kojem vladaju pisani i nepisani zakoni segregacije pod pretekstom integracije. Jedino takva umjetnost: društveno i politički angažovana umjetnost, jeste autentična umjetnost autentične bh. situacije.

Radi toga je Damir Nikšić došao u Maglaj, u „rodno mjesto“, u „prijestonicu“, u „glavni grad“ natron papira – natron papira kao „simbolične slobodne teritorije“ umjetnosti po kojoj se umjetnik slobodno, direktno, primordijalnim medijem, crtežom – slobodno izražava, „u svom i na svom“. Ova posljednja „slobodna teritorija“ umjetnosti je danas „okupirana“ takozvanim „stranim kapitalom“.

Jedini način borbe na toj umjetničkoj „okupiranoj teritoriji“ jeste gerilska borba ideološkog/ konteptualnog osvajanja ove teritorije proizvodnjom umjetnosti sa autentičnim domaćim materijalima i temama.

„Bosanska Teologija Oslobođenja“ je radi toga došla u Maglaj da u AB Galeriji postavi izložbu pod nazivom „Gerila u Maglaju“ i da tim činom zvanično započne novo poglavlje angažovane umjetnosti kroz gerilsku borbu za slobodnu teritoriju: za alternativnu internacionalnu sarajevsku umjetničku scenu koja bez resursa natrona, bez pomoći „šume“, ne može postojati.

Na ovoj site-specifičnoj izložbi je predstavljena serija od četiri ideološka portreta „patrijarha socijalizma“: Marksa, Engelsa, Lenjina i Kastra sa turbanima, te auto-portret kao zatvorenika Guantanama sa maskom gorile.

Predstavljena je skica spomenika „Interracijale“ – koji se referira na moskovski spomenik iz sovjetske epohe – spomenik radnika i kolhoznice Vere Muhine, a koji u maglajskoj verziji umjesto ratarke i radnika sa srpom i čekićem figurira afro-azijata sa turbanom i alegoriju Evrope koji u rukama drže polumjesece, zvijezdu i krst. Tu je i „Daily“ – rad koji predstavlja kruh/hljeb u „prirodnim“ bojama natron papira - simbola kruha radnika, stanovnika Maglaja, kao i samih umjetnika koji na ovom papiru i uz pomoć ovog papira proizvode novu vrijednost u materijalnom, kulturnom, društvenom, umjetničkom i intelektualnom smislu. Ovi radovi su namjenski urađeni u proteklih mjesec dana, u Sarajevu i Maglaju, za ovu izložbu. Pored njih na izložbi su prikazana i dva video rada: „I Salute U“ i „The European Loser“, nastala 2009-te godine u Štokholmu.

Izložbu u AB Galeriji Maglaj, koju vodi umjetnica Admira Brdarić otovrili su Jusuf Hadžifejzović, Jasmin Duraković i Branko Cerovac. Poslije izložbe gosti iz Sarajeva i domaćini nastavili su druženje u kafeu "Gentlemen", a uz jazz/blues session koji je izveo Damir Nikšić.

(ak/DEPO PORTAL)