Naravno, uspjeh se ovdje mjeri relativno. Holandski psihijatar, Eugen Šouten: "Glavni cilj ovog programa jeste da se spriječi opijanje. Jer kada se naloču, tada ne znaju šta rade."

U društvu ljekara obilazimo Maliban Centar u Amersfortu, dvadesetak kilometara od Amsterdama. Šouten opisuje problem sa kojim se susreću mnogi gradovi, ne samo u Holnadiji: često se vide grupe alkoholičara koji su ostali bez krova nad glavom i koji polako umiru na ulici. Prije nekoliko godina je vlada odlučila pomoći tim ljudima, ali je postalo očigledno da ima i okorjelih pijanica kod kojih ne pomažu nikakve mjere odvikavanja. "Za tu posebnu grupu koja je preživjela decenije opijanja i koji su izgubili svaku vezu sa porodicom, za tu grupu najgorih ovisnika, po našem mišljenju, potpuno odricanje od alkohola nije realističan cilj. Barem ne u ovom trenutku, pa se tome ne treba niti težiti."

Piće pod određenim pravilima

Cilj je barem spriječiti opijanje do besvijesti. Nešto prije godinu dana je ova probna ustanova počela primati prve alkoholičare u programu gdje će im se dozvoljavati alkohol. Na rubu centra je bar gdje se stanovnicima dozvoljava ispijanje do pet litara piva na dan - naravno, pod određenim pravilima. Prvo: svoje pivo moraju piti na licu mjesta, drugo: mora proći sat vremena prije nego što dobiju sljedeću porciju od 0,5 litara. Stanovnici mogu dobiti svoje prvo piće u 7:30, a posljednje u pola deset naveče.

Neki zdravstveni stručnjaci su zabrinuti da je sve, osim odricanja alkohola, etički krivo, ali Šouten podsjeća i da se zavisnike o heroinu polako odvikava uz pomoć metadona. Ističe i da je ovaj program namijenjen za manje od 1% alkoholičara. Maršal van Cejteren jedan je od tipičnih stanovnika ovog centra: "Moji roditelji su umrli dok sam bio mali. Bio sam veoma razmažen mladić, počeo sam pušiti mnogo marihuane i od pušenja je došlo opijanje. Imam ženu i sina kojem je sada 20 godina. On me mrzi jer sam pijanica - i zato jer sam bio u zatvoru."

"Kanadski model"

U poređenju sa Kanadom, alkohol je u Holandiji jeftin i lako dostupan. Voditelji projekta ističu da se tim ljudima pomaže da održe stalan nivo alkohola u krvi i dok su u tom stanju, lakše im je pomoći u drugim životnim problemima. "Uvjereni smo da bi si ovi ljudi, da nisu kod nas, načinili mnogo štete: počeli bi da piju rano ujutro i opijali bi se tokom dana. U našem programu su malo opijeni, ali su mnogo pristupačniji i možete razumno razgovarati sa njima. Vidimo da se bolje osjećaju, jer u pravilu dolaze sa ranama na nogama od života na ulici. A i hranimo ih tri puta na dan."

Dvadesetak stanovnika centra dobija i vitamine i ljekarsku njegu koja im pomaže obuzdati simptome preko noći. Ustvari, ovakav tretman prvi put su pokušali u Kanadi - gotovo na pritisak vlade nakon skandala koji je izbio nakon što se nekoliko alkoholičara bez doma, smrznulo na cesti za vrijeme oštre zime. Holandski stručnjaci posjetili su Toronto, ali su morali da uvedu neke promjene. Na primjer, u Kanadi je alkohol mnogo skuplji, a trgovine su daleko od centra grada. U Holandiji su samoposluge blizu, a pivo košta 35 centi tako da im je lako reći "baš me briga za vas" i otići u trgovinu po nešto jače od piva.

Šta je za brojne beskućnike alternativa ovom eksperimentu?

Doktor Šouten je ipak uveo pravilo da se sa svakim stanovnikom postigne dogovor, koliko piva treba na dan - niko ne dobije više od 10 konzervi od pola litre. Ali niko nije ni opterećen iluzijom da će njihova teška ovisnost prestati preko noći, već ih bar spašavaju od smrti na cesti. I Van Cejteren nema posebnih iluzija o svojoj budućnosti: "Ne, ne vjerujem da ću ikada prestati piti. Pokušao sam mnogo puta, ali mislim da sam se samo zavaravao. Mislim da je 'normalno' stanje ovo u kojem jesam u ovoj instituciji, kada je sve pod nadzorom. A ovdje i jedem zdravu hranu. Hrana je važna - prvo hrana, a onda piće."

(Dojče vele, BLIN MAGAZIN/ma)