- Tradicionalno, to je stvar pripadništva klanu, bilo da je riječ klubu ili reprezentaciji. Ali takođe postoji i politički element, odnosno veza sa ekstremnom desnicom. To je svakako bio slučaj 70-tih godina prošlog vijeka u Engleskoj, i dosta se spekuliše da je i ponašanje srpskih navijača u Đenovi više imalo veze sa politikom nego sa fudbalom - kaže Dagi Brimson, bivši engleski huligan.

On kaže da uopšte nije neuobičajeno to što u slučaju srpskih huligana izgleda da postoji politička dimenzija. - Ako pogledate Englesku kao neku vrstu postojbine huliganizma, vidjećete da je tokom 70-tih i početkom 80-tih godina postojao veliki uticaj politike na huligane. Ekstremno desničarske organizacije su prosto u svoje članstvo regrutovale momke sa tribina - kaže bivši engleski huligan.

Na stadionima u Britaniji odavno više nema nasilja, a Brimson objašnjava da je nasilje suzbijeno zahvaljujući zakonima koji utiču na fudbal i zahvaljujući načinu na koji se u Engleskoj održava javni red.

- Vrlo je teško da budete umiješani u bilo kakvo nasilje a da ne budete uhvaćeni, jer policija koristi bezbjednosne kamere da identifikuje i hapsi počinioce nakon incidenata. A ako ste uhvaćeni i osuđeni za nasilje na utakmicama, onda je velika vjerovatnoća da ćete u zatvor. Huligani u ovoj zemlji su jednostavno svjesni da ne vrijedi rizikovati. Zato su incidenti vrlo rijetki. Ali prijetnja od nasilja i dalje postoji. Zato je policijsko obezbjeđenje za vrijeme fudbalskih utakmica i dalje izuzetno važno - kaže on.

Engleski model

- Mislim da bi Srbija trebalo da prouči engleski model i da odluči šta iz tog modela može da preuzme. Mislim da je od ključnog značaja da Fudbalski savez i rukovodstva fudbalskih klubova direktno razgovaraju sa navijačkim grupama, jer i navijači i rukovodstvo kluba i žele uspjeh. To su uspješno primijenile skandinavske zemlje, donekle i Italija. Na taj način možete da počnete istinski da rješavate problem. Jer ono što smo naučili iz engleskog iskustva je da, ako uhapsite 100 huligana ili im zabranite ulaz na stadion, to neće riješiti problem, jer će se pojaviti još njih 100 ili 200. Prosto morate da se uhvatite u koštac sa mentalitetom mržnje i sa uvjerenjem da je nasilje tradicija - smatra Dagi Brimson.

Politički motivi

Ostaje međutim pitanje kako da riješite problem političkih motiva huligana, koji je u slučaju Srbije, čini se, jako bitan. Nasilne navijačke grupe se glasno protive ulasku u EU i usvajanju modernih evropskih vrijednosti kao što je poštovanje prava homoseksualaca. Vlasti vjeruju da su za nasilje u Đenovi i nasilje u Beogradu dva dana ranije, odgovorne iste navijačke i ekstremno desničarske grupe.

Brimson ocjenjuje da je to "dio šire slike".

- U Engleskoj su 70-ih godina ekstremno desničarske grupe privlačile momke sa tribina zato što su se ti momci osjećali potpuno izolovanim od političkih procesa u zemlji i što su imali utisak da ni na šta u društvu ne mogu da utiču. U Engleskoj danas ponovo imamo navijače koji se okreću ekstremno desničarskim grupama, zato što su nezadovoljni velikim prilivom imigranata u zemlju ili strahuju od širenja islama - kaže Brimson.

- Kada neko nezadovoljnim ljudima kaže da je jedini način da se nešto promijeni demonstracija sile, to će za mnoge ljude biti privlačno. Ne treba zaboraviti ni da je, sa stanovišta pojedinca, biti dio grupe huligana veoma uzbudljivo i da oni maltene postaju zavisni od toga. Nasilje za vrijeme parade ponosa u Beogradu ili na stadionu u Đenovi im omogućava da od potpuno anonimnih osoba odjednom postanu ljudi o kojima se govori na televiziji. I ne bi me čudilo ako u skoroj budućnosti ponovo demonstriraju silu. To je simptom da u srpskom društvu postoje velike grupe ljudi koji su otuđeni i osjećaju da niko neće da ih sasluša. Zato ne možete jednostavno na njih da pošaljete policijsku silu. Morate da nađete način da se oni ne više ne osjećaju otudjenima. A to nije nimalo lako - zaključuje bivši engleski huligan Dagi Brimson.
 
Britanska štampa o incidentu navijača u Đenovi         

Gardijan u podužem članku na sportskim stranama piše kako među "okorjelim srpskim huliganima i dalje živi Arkanov duh". List piše da su "srpski razbojnici u roku od samo tri dana u dva navrata rušili gradove, u neredima u kojima su besmisleno i nasumično nasilje iskombinovali sa talentom za organizaciju i političkom podrškom".

Gardijan piše da je Srbija poznata po brojnim sportskim herojima, od Monike Seleš do Novaka Đokovića, ali da već decenijama sastavni dio života u Srbiji čine i huligani, koje okrutni političari, gospodari rata i vođe organizovanog kriminala često iskorištavaju za svoje ciljeve.

Loše ponašanje beogradske omladine malo koga može da iznenadi, nastavlja list, imajući u vidu veliku nezaposlenost, neizvjesnu budućnost i 20 godina ratova, kolapsa države, NATO bombardovanja i kriminalizacije društva. Ali, huliganizam je u Srbiji, ističe list, uvijek bio i političko sredstvo.

Primjer "Delija"

Gardijan kao primjer navodi navijače Crvene Zvezde, "Delije". "Delije" su, piše list, odigrale nekoliko uloga tokom proteklih 20 godina - od brutalnih pripadnika paravojnih jedinica koje su vodile kampanje etničkog čišćenja u Bosni i Hrvatskoj, preko revolucionara u masi koja je 2000. godine svrgla sa vlasti Slobodana Miloševića, do uličnih boraca u neo-fašističkoj kampanji protiv vlade, ostatka Evrope i Sjedinjenih Država.

Gardijan navodi riječi srpskog fudbalera Save Miloševića koji, kako piše list, takođe vjeruje da su neredi u Đenovi imali političku pozadinu. "Bio je to jedan od najcrnjih dana u srpskom fudbalu. Neki ljudi opet koriste fudbal za neke druge ciljeve", rekao je Milošević, a prenosi Gardijan.

(Bi-Bi-Si, BLIN MAGAZIN/ma)