O teškom životu Daliborke i Miroslava, koji imaju šestero djece i stanuju u garsonijeri od tridesetak kvadrata, Avaz je već pisao u aprilu ove godine, ali apel da im se pomogne u iznalaženju boljeg smještaja i stabilnijih izvora prihoda nije urodio plodom.

- Željela sam svom djetetu pružiti nešto bolje, da ima ljepši život. Nije bilo prodaje i nismo uzeli pare. Uslov pod kojim smo pristali jeste što Natašu poznajemo godinama i što je pristala da nam nakon usvajanja djeteta omogući da ga u svakom trenutku možemo vidjeti, da se zajedno nastavimo družiti. Svašta je u prethodnim danima o nama ispričano, jako sam potresena i žao mi je što je lijepa želja na ovakav način predstavljena - kaže majka djevojčice Daliborka Čolić, koja se nalazi u sedmom mjesecu trudnoće.

Nataša Zečević tvrdi da dijete nije kupila, nego su postigli dogovor koji je išao u pravcu da maloj Nikolini stvori bolju budućnost.

- Iz dobre namjere i želje, od srca sam željela pomoći, ali je sve predstavljeno na pogrešan način. Nisam dijete kupila za novac, ovo je malo mjesto, željela sam da budemo jedna porodica, da se nastavimo družiti kao i do sada. Daliborku poznajem iz osnovne škole, družile smo se stalno i međusobno posjećivali. Oni su jako fini ljudi i u granicama koliko mogu brinu se o svojoj djeci, ali nisu oni krivi što su siromašni. Dio imovine želim za života prenijeti na malu Nikolinu koju volim kao svoje rođeno dijete.

Sudbina je htjela da ja ne mogu imati svoje dijete. Želim njihovoj djeci biti kuma, želim da im pomognem i ja ću to činiti i ubuduće, bez obzira kako to neko naziva - sa suzama u očima kaže Nataša Zečević, koja je pristala dati izjavu pod uvjetom da to bude u kući roditelja Čolić-Ristić i u namjeri da zajednički pokažu da u kući nema novih stvari, kako se tvrdi da su kupljene, već samo stari namještaj i vrata koja se ne mogu zatvoriti.

Miroslav kaže da se obraćao na mnoge adrese u Bosanskom Brodu, ali da pomoć ne stiže, a najveću nadu u preživljavanje polaže u dnevnice koje zaradi u sezoni, mada je i toga u posljednje vrijeme sve manje.

U garsonijeri od tridesetak kvadrata udobnog sna nemaju svi, ali nađe se hrane za sva usta, mada bi, da je ima više, dobro došla, posebno u nastupajuće zimske dane.

- Živjeli smo u kućići koja je prijetila da se obruši, bojali smo se nesreće. Na nagovor drugih, uselili smo u garsonijeru koja je ostala prazna nakon smrti njenog vlasnika, koji sa suprugom nije imao potomaka. Za sada nas niko ne tjera napolje, a kuda bismo mogli ići - kaže Miroslav, koji nastoji od dnevnica djeci i supruzi osigurati hranu, mada vjeruje da će uz pomoć dobrih ljudi naći posao, a onda i mnogo više sigurnosti za budućnost.

Cijeli slučaj pratio je Centar za socijalni rad, a odvajanje djeteta od roditelja u sigurnu kuću na dva dana ispostavilo se kao pogreška, jer cijeli slučaj u javnost je iznesen kao greška i neznanje. Iz pouzdanih izvora saznajemo da je u toku detaljna analiza slučaja kojim se bavi policija i tužilaštvo, a djevojčica je vraćena roditeljima.

Jedan od svjedoka i dobro upućen u slučaj ove porodice je Marko Grabovac, koji tvrdi da je u martu ove godine o teškim uvjetima u kojima žive javnost obaviještena.

- Sramota je da ova porodica živi u veoma teškim uslovima. Mjesecima nakon priče u medijima, niko im pomogao nije. Kamo sreće da pomoć stiže onom brzinom kakvom laž u javnosti odzvanja - u svom stilu kaže Grabovac.

(dnevniavaz.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)