Rad je premijerno prikazan u Sarajevu, 11. jula 2007. godine, na autobusnom stajalištu iza Vijećnice, te je potom, 11. jula 2009. godine, izložen i na trgu Place des Nations ispred zgrade Ujedinjenih Naroda u Ženevi.

Objašnjavajući svoje umjetničko djelo, Andrej Đerković kaže:
 
- Iako sam želio izbjeći prefiks Srebrenica u imenu postava, u vremenu kada se (ne)savjesno gubi sam smisao tog imena koji predstavlja našu osobnu i kolektivnu tragediju, rad se jednim dijelom zasniva na imenu lokalne prevozne kompanije "Srebrenicaekspres". Sam izraz izvorne riječi "express" se može dvojako tumačiti, u oba slučaja krajnje tragično. Može se gledati kroz prijevod riječi "express" koji znači: brz, hitan, određen, što se može ogledati kroz nezamislivu brzinu uništenja velikog broja ljudi, dok se taj isti izraz može gledati i cinično, pa i beznadežno gledajući na "brzinu" pronalaska ostataka nevinih stanovnika Srebrenice, kao rezultat opet nezamislive nakane da se takav zločin sakrije... Tokom mog petnaestogodišnjeg rada vezanog kroz osobno iskustvo većinom za opsadu Sarajeva, dva rada su vezana za Srebrenicu i urađena su zajedno sa majkama, pa tako i ovaj rad ne odstupa od dosadašnje linije. Životi majki se odvijaju u autobusima. U autobusima su odvojene od svojih najmilijih, u autobusima su istjerane iz Srebrenice, u autobusima su kada idu 11. jula u Srebrenicu, u autobusima su kada idu u Den Haag, tako da se određeno autobusno stajalište pretvara u stajalište majki koje čekaju autobus... u svojersni abribus njihovih života.

(DEPO PORTAL)