I dok se u zaštitu Damira Keletovića digla velika buka, i neka je, i treba tako, ponajbolja tv-moderatorka u BiH je olako žrtvovana od strane vodstva FTV-a (da li i u dogovoru sa vodstvom SDP-a?), toliko olako da stvar smrdi do neba. Posve otvoreno govoreći,  ukoliko bi  došlo do postizbornih saveza SDP-a s SBB-om, možda bi bilo i neke neželjene koristi. Tada bi, nadam se, i nekima u SDP-u, koji sada šute kao zaliveni, postalo jasno o kakvoj se to Lagumdžijinoj principijelnosti i multietničnosti radi.

Piše: Mile LASIĆ

Uoči održavanja međunarodne konferencije Paneuropske unije BiH u Međugorju (od 24. do 26. rujna) propitao me urednik Mijo Kelava, u jednosatnom razgovoru za Radio Herceg Bosne, i o ovoj konferenciji o izazovima pridruživanja BiH Europskoj uniji. Govorio sam o ovoljetnim užasima političke nekulture u BiH, posebice u Hercegovini, a  najavio sam da ću u Međugorju govoriti i o dvoličnosti naših političara koji su na riječima za Europu, a u stvarnosti su zainteresirani samo za formalno, vertikalno približavanje i  predpristupne fondove EU (euizaciju), a ne i za stvarno, horizontalno približavanje i dubinske reforme, (europeizaciju). Jednosatni intervju emitiran je nažalost na valovima pomenutog medija u kasnim večernjim satima, pa ne mogu biti siguran da ga je netko i čuo. Ista medijska kuća zaslužuje, ipak, svaku pohvalu, jer je bila među rijetkima u Hercegovini i cijeloj BiH koja je međunarodnoj konferenciji PU u Međugorju dala veći publicitet, objavljujući dan poslije i razgovor s gospodinom Vanjom Gavranom, glavnim tajnikom PU BiH i drugim sudionicima. Nije se obrukao ni DEPO portal koji je objavio i vijest i nacrt Deklaracije PU BiH iz Međugorja. Kompletan tekst Deklaracije bit će, naime, ovih dana dostavljen svim važnijim institucijama u Zemlji i u Europi.                                                                

Obrukali su se, međutim, skoro svi drugi bh. mediji, posebice lokalni, jer su propratili skup PU BiH u Međugorju gromoglasnom šutnjom, da se gorko našalim. Mogu samo zamisliti, da u radu međunarodne konferencije nije sudjelovao i Visoki predstavnik Valentin Inzko, kako bi skup u Međugorju bio totalno medijski ignoriran. Toliko o nezavisnosti i proeuropskom senzibilitetu naših medija. Uostalom, gori od njih su jedino političari, koji su s izuzetkom Velimira Jukića totalno ignorirali ovaj skup u Međugorju. Lokalni hercegovački političari su, vjerojatno, znali kako su prošli nazočni RS-političari prošle godine na skupu PU BiH u Banjaluci pa su odlučili eskivirati takvu blamažu. Ne pomaže mnogo u popravljanju ovakvog dojma ni učtiva pismena isprika predsjednika vlade Hercegovačko-neretvanske županije Srećka Borasa pa ni nazočnost nekolicine vjerskih hercegovačkih velikodostojnika, muftije Smajkića, fra Joze Pejića i don Ante Jelića. I Bosna i Hercegovina hrču kad je riječ o Europi, pokazalo se i ovaj put, malo tko uopće i sanja o EU, eurofobičnost i euroskepticizam se daju skoro fizički napipati, vise u zraku. Ogromno je i neznanje o onomu što je EU, uključivo o pravilima i principima pridruživanja Europskoj uniji.

Ovi redovi nemaju, naravno, ambiciju biti zakašnjelim  izvještajem o petoj međunarodnoj konferenciji PU BIH, dakle skupu visokih gostiju iz Europe i eminentnih stručnjaka i pripadnika civilnog društva iz BiH i regije JIE. Uostalom, to i nije moj posao, mene su u Međugorje pozvali da govorim na jednom od tri panela i to na preporuku kolege Fahrudina Šebića, profesora emeritusa Univerziteta u Sarajevu, a ujedno i potpredsjednika PU BiH. On je u sarajevskoj knižari mojeg izdavača Sarajeva Publishinga (bivši Veselin Masleša), na ćošku Kulovićeve i Titove, kupio moju knjigu i poslije čitanja kazao svojim kolegama u PU BiH – naš skup ne može bez Mile Lasića. Na tomu i ovom prigodom hvala. Druženje s profesorom Šebićem i njegovom Aydom, s profesorom Mirkom Pejanović i njegovom Spomenkom, s kolegama Miodragom Živanovićem, Željkom Šumanom i Vjekom Domljanom, s Draganom Marijanovićem, Ibrom Spahićem i Vladimirom Gojerom, kao i po koja razmjenjena riječ s profesorom Franjom Topićem i gostima iz susjedstva i Europe, uključivo s upravo novopridošlom zamjenicom austrijskog ambasadora u BiH, pa i samim Visokim predstavnikom, moj je privatni glavni dobitak dvodnevnog boravka u Herceg-etno selu u Međugorju, koje je impresioniralo svojim skladom i ljepotom i sve goste iz Svijeta. Usputno kazano, visoka gošća iz Austrije me pitala što mislim koje bi to mjesto u BiH zaslužilo da se u njemu izgradi „Bunar prijateljstva“, oko kojeg bi se okupljali ljudi različitih nacija i vjera kako bi u svoj njihovoj kulturološkoj raznolikosti zajedno slavili  radost života i raznolikosti. Odgovorio sam da nažalost ne mogu preporučiti Mostar, iako bih to rado učinio s obzirom da u njemu radim, jer bih morao preporučiti gradnju dva „bunara“, te da mi se čini da takvu počast u podijeljenoj BiH ne zaslužuje ni Sarajevo, nego samo uistinu multietnički grad Tuzla.            

U Međugorju sam doista govorio o euizaciji versus europeizaciji i na sličan način kako sam govorio nedavno i na Šipanu, što je čitateljima ovog portala u osnovi poznato. Riječ je, kazao sam, o kontinuiranom varakanju naših političkih elita s EU, pri čemu pripadnici i pripadnice ovog parazitskog, povlaštenog društvenog sloja i u BiH i u regiji Boga mole da trenutak pristupa Europskoj uniji ne dođe nikada. Jer, znaju da bi u tom slučaju mogla i morala profunkcionirati pravna država, pa bi i zatvor u Zenici mogao biti prepun bivših dužnosnika i tobožnjih uglednika kakav je već Remetinac u Hrvatskoj. Uz svo uvažavanje kolege Franje Topića osvrnuo sam se na njegov plemeniti apel da EU primi BiH već 2014. godine. Kazao sam, ma koliko to želimo, morali bismo biti zadovoljni ako do tada budemo imali status kandidata. Kakvi smo, ni to nije sigurno.   

Dakako, pozvao sam i izrijekom da iziđemo što masovnije na sljedeće izbore i da svoj gas damo nekorumpiranim i proeuropski orijentiranim strankama. U krajnjem, s tim u vezi sam u Međugorju ponovio ono što su moji dragi prijatelji iz Hrvatskog narodnog vijeća u Sarajevu kazali prije par dana u svom priopćenju za javnost. Ovdje ću, pak, usputno podsjetiti i na njihovo zalaganje za „institucionalnu ravnopravnost“ i protivljenje „trećem entitetu“, jer žele spriječiti dijeljenje Hrvata po regionalnoj osnovi. U krajnjem, tim tzv. trećim entitetom do Salakovca ostavljaju se od strane onih koji ga zagovaraju, a najvruće to čini tzv. stožerna stranka među Hrvatima, izvan bilo kakve političke skrbi više od polovice hrvatskog življa u Bosni. S tim u vezi, primjetit ću kako je ostalo izvan pažnje u svim medijama zalaganje HNV-a  za „institucionalnu ravnopravnost“ na svim razinama vlasti, u cijeloj Zemlji i na paritetnoj osnovi. Mnogima u medijima je bilo važno uočiti samo ono protivljenje „trećem entitetu“. Nitko ni od hrvatskih ni od bošnjačkih ni od srpskih političkih elita nije još uvijek i nažalost spreman nešto učiniti u pogledu pomenute „institucionalne ravnopravnosti“. Sve naše, ove i ovakve etno-političke elite, kakve već jesu, znaju samo zahtijevati u ime naroda kojeg navodno zastupaju, ali ne i nešto pružiti zauzvrat manjincima na teritorijama koje kontroliraju. Među etno-politikama i strankama i nema nove ideje i ponude, pa one i nisu drugo do zrcalo, jad i bijeda bosansko-herecegovačke etno-politike anno Domini 2010.       

Kao što čitatelji znaju, nemam – za razliku od nekih mojih prijatelja – nikakvih iluzija ni o Lagumdžijinoj SDP, pogotovu mi je nesimpatično njegovo koaliciono koketiranje s „Donaldom Trumpom“ iz Gusinja, čovjekom koji je prije 18 godina šljegao s legendarnom plastičnom vrećicom u ruci u Sarajevo i potom munjevito  „izgradio“ medijski imperij kao nacionalni projekt Bošnjaka. Skoro uništivši kuću „Oslobođenje“ uveo je  „avazovštinu“ kao bošnjački doprinos sluđivanju ljudi i građana u BiH. Koliko je moćan, uostalom, svjedoči i isuviše olako tjeranje takve jedne novinarske zvijezde kakva je Duška Jurišić s Federalne televizije. I dok se u zaštitu Damira Keletovića digla velika buka, i neka je, i treba tako, ponajbolja tv-moderatorka u BiH je olako žrtvovana od strane vodstva FTV-a (da li i u dogovoru sa vodstvom SDP-a?), toliko olako da stvar smrdi do neba. Posve otvoreno govoreći,  ukoliko bi  došlo do postizbornih saveza SDP-a s SBB-om, možda bi bilo i neke neželjene koristi. Tada bi, nadam se, i nekima u SDP-u, koji sada šute kao zaliveni, postalo jasno o kakvoj se to Lagumdžijinoj principijelnosti i multietničnosti radi. Tada ga, pak, ni njegovi instalirani „klonovi“ ne bi više mogli spasti. Ipak, kazat ću, kao nezavisan čovjek i sveučilišni profesor, naoružan samo uvažavanjem realnosti i skepticizmom, hoću da  vjerujem kako sve i nije izgubljeno u BiH dok postoje i takvi kakvi su ljudi iz Naše stranke, ma koliko još uvijek bila tek slabašna alternativa. Hoću vjerovati da politička kultura koju promovira Naša stranka ima šansu odigrati – ako ne na ovim izborima, onda poslije – onu ulogu koju je odigrala pojava Zelenih u SR Njemačkoj…

FAHRUDIN RADONČIĆ, lider Saveza za bolju budućnost: Skoro uništivši kuću „Oslobođenje“ uveo je  „avazovštinu“ kao bošnjački doprinos sluđivanju ljudi i građana u BiH. Koliko je moćan, uostalom, svjedoči i isuviše olako tjeranje takve jedne novinarske zvijezde kakva je Duška Jurišić s Federalne televizije

II
I drugog dana međunarodne konferencije u Međugorju slušali smo vrlo razložna izlaganja gostiju iz EU i domaćih experata o tomu što je nužno činiti da bi BiH uhvatila priključak za drugim zemljama JIE u procesu približavanja EU, jer su sve druge zemlje JIE, s izuzetkom Albanije i Kosova, u prednosti u odnosu na BiH. Nažalost, svijest o tomu da smo na samom dnu nije nazočna ni među svim pripadnicima Paneuropske unije BiH. Neki su sudionici konferencije u Međugorju inzistirali i dalje na raširenoj stereotipiji, naročito među Bošnjacima, kako EU već iz moralnih razloga ima obvezu napraviti izuzetak za BiH glede njenog prekorednog priključenja EU. Takvima je Visoki predstavnik odgovorio da od preostalih sedam zemalja JIE koje žele u EU sve misle da zaslužuju izuzetak.  Intervenirao sam i osobno pojašnjenjem kako EU ništa ne mora, nego da je riječ o procesu dragovoljnog, stupnjevitog i strpljivog ispunjavanja sljedećih kriterija: tri kopenhagenska (politički, gospodarski i Acquis kriteriji), jednog madridskog (tzv. administartivnog koji podrazumijeva osposobljenu upravu, od čega smo beskrajno daleko) i dva tzv. implicirajuća kriterija (monitoring i ispunjavanje preuzetih obveza). Sve zajedno, dakle, i ne znači drugo do da smo pod prismotrom i da od nas ovisi hoćemo li ostati posljednji europski parija ili biti dijelom  Europske unije.                                                                                       
Ne  mogu vam, štovani čitatelji, prepričavati sadržaj privatnog razgovora s gospodinom Inzkom, ali mogu navesti ovdje da je Visoki predstavnik u Međugorju naveo kako je Španjolskoj trebalo cijelih devet godina priprema i ispunjavanja uvjeta kako bi od zemlje Francove diktature postala punopravnim dijelom, pa potom i respektabilnom članicom EU. Smijem, vjerojatno, ovdje navesti da je gospodin Inzko pohvalio moj racionalno-kritički pristup bh. neozbiljnosti i EU zbiljnosti. Kao što čitatelji znaju, ja tako svugdje govorim gdje mogu i dokle mogu, pa se nisam u Međugorju udvarao Visokom predstavniku ili bilo komu, ako je netko takvu bedastoću uopće i pomislio.  „Vidi se da ste dugo živjeli vani“, kazao mi je austrijski diplomata dalekih i djelomičnih hrvatskih korijena. U Međugorju sam inače govorio o tomu da bi bio sretan kada bi moja zemlja bila i 2018. godine u današnjoj hrvatskoj situaciji, dakle pred vratima EU. U tom zdravom skepticizmu  jesam nalikovao Visokom predstavniku, ali to je plod razumijevanja kompliciranog procesa približavanja EU i ničega drugoga… Zamolio sam gospodina Visokog predstavnika, smijem toliko reći, da zajedno s našim američkim prijateljima izvrši odgovarajući pritisak na novoizabrane političke elite, ma koje bile, da konačno pristupe ustavnim promjenama, jer su one pretpostavke svih daljnjih reformi i istinske europeizacije ove beskrajno politički i gospodarski zapuštene i upropaštene zemlje. Pustite im „buvu“, kazao sam,nakon čega sam morao gospodinu Inzku koji sjajno razumije naš(e) jezik(e) pojasniti da mislim na poruku, kako će biti otjerani kao Sanader ukoliko ne budu kooperativni. Ili, još bolje, kazao sam, pošaljite im indirektnu poruku  u američkom stilu kako će biti pošteđeni Zenice …

Mostar, 27. rujna 2010. godine