Sajide, dođi, netko te došao vidjeti, blagim glasom poviknuo je u četvrtak socijalni radnik zagrebačkog Centra za rehabilitaciju Stjepan Tenšek. Čist, uredan, ošišan, sa širokim osmijehom i pogledom punim povjerenja Seid Kešić (52), godinama zvan Perica Matas, dočekao nas je i pružio nam ruku.

Prebirući po čokoladama, keksima i slatkišima koje smo mu donijeli, posebno se razveselio vidjevši omiljene Coca Cole.

Uzeo ih je i spremio u hladnjak, a slatkiše je stavio na stol, želeći ih podijeliti sa svojh šest sustanara s kojima dijeli dnevni boravak svog zagrebačkog doma.

- Bio sam u bolnici i izvadio zub koji me bolio - s ponosom nam se pohvalio Sajid, trudeći se izgovarati što jasnije. Saznali smo da mu se cimer iz sobe zove Damir i da je gledao crtić u kinu.

- Otkako je došao u siječnju pa do danas, Sajid je jako napredovao. Potpuno se uklopio, prilagodio, odlazi sam po hranu, sam zna otići do kuhinje ako mu nešto treba, ide s nama do dućana, hodamo po četiri kilometra na dan i polako upoznaje kvart. Stekao je neke navike, a komunikacija mu je puno bolja. Čak i nas prepoznaje po imenima, kada vidi da ga ne razumijete, silno se trudi to pojasniti i izgovor mu je jasniji - hvali Tenšek Sajida. Vezao se, kaže, za sustanare i prema njima ima zaštitnički odnos.

- Brine o drugim korisnicima, pomaže im dodajući im sve što im treba, pruža ruku ako nekome treba pomoć pri hodanju i ima jako fine socijalne i osjećajne komponente. Sam odlazi do aparata za kavu, ubaci novčiće i pričeka dok kava nije gotova. Nama je vrlo teško ocijeniti napredak jer smo s njim svaki dan, ali pomaci se ipak vide - kaže zadovoljno Tenšek. Osim brata i sestre koji žive u Zagrebu, ljetos su ga posjetila i braća koja žive u Švedskoj.

Ostatak teksta pročitajte OVDJE.

(24sata, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)