Izvor: RSE/Autor: Mark Krutov

Devetnaestog oktobra 22-godišnjak iz Nižnjekamska (Tatarstan, Rusija) Iljnaz Pirkin počinio je samoubistvo skočivši s krova višespratne zgrade. Prije toga je proveo skoro cIjeli dan u lokalnoj policijskoj stanici u kojoj je bio mučen i prisiljen da prizna 47 krađa iz automobila.

Iljnaz je završio medicinsku školu i odslužio vojsku. Planirao je da nastavi studije i da se oženi.

Prije ovog tragičnog događaja, Iljnaz se kladio sa svojim prijateljem Ajnurom da će obiti nečiji auto. Za taj eksperiment prijatelji su brzo pronašli jednu "ladu", koju je Pirkin lako otvorio.

Vlasnik tog automobila, pošto je primijetio krađu, počeo da traži nestale stvari na internet stranici "Avito" i uspio ih pronaći. Ajnur i Iljnaz nisu negirali krađu kad je oštećeni došao do njih i nadoknadili su štetu.

Međutim, ovo je bio samo početak jedne dugačke priče sa tragičnim krajem, iza koje se možda krije prava "fabrika za torturu" u policiji Nižnjekamska.

Nekoliko dana nakon što su Ajnur i Iljnaz riješili problem sa vlasnikom automobila, policija je privela dvojicu mladića.

Iljnaza Pirkina su prvo odveli u šumu. Prijetili su mu, a onda su ga odveli u policijsku stanicu u kojoj je pretučen i mučen, kako bi priznao 47 krađe. Pošto je potpisao priznanje, bio je pušten na slobodu.

Ali Iljnaz nije otišao kući, već se popeo na krov jedne zgrade i snimio na svoj mobilni telefon nekoliko video poruka.

Jedna od njih je bila namijenjena Ajnuru, druga za roditelje i njegovu djevojku. U trećoj poruci Iljnaz Pirkin je govorio o zlostavljajnu kojem je bio izložen u policiji.

Nakon snimanja skočio je s krova.

"Juče u 20 časova odveden sam u policiju, jer sam bio osumnjičen zbog niza krađa", počeo je Iljnaz svoj zadnji iskaz.

"Svjedočio sam protiv sebe i protiv mog prijatelja Ajnura, mada ga ne mogu smatrati prijateljem zbog svih ovih događaja. Kažu kako Ajnur nakon privođenja ništa nije negirao, već izdao mene i moju djevojku sa kojom sam bio spreman da živim cijeli život. Policajci su me ščepali, ne pitajući ni za ime. Samo su stavili lisice na ruke i gurnuli na zadnje sjedište auta. Pitao sam jesu li iz policije, samo su odgovorili 'ne'.

Odveli su me u šumu i prijetili mi. Ne mogu reći njihova imena, ali mogu da kažem da je to neka ekipa koja istražuje krađe iz automobila. To su uglavnom mladi ljudi. Dok su me vozili, najmlađi me je tukao. Rekao sam im da smo završili sa vlasnikom 'lade'. Ali, udaranje nije prestalo. Ipak, apelujem na višu vlast: u našim zakonima stoji da čak i ako je neko osumnjičen ili kriv, na njega se ne sme vršiti pritisak.

Kad smo stigli u policijsku stanicu, onaj dečko je opet počeo da me udara. Onda su mi stavili gas masku i onemogućili pristup vazduhu. Imam modrice po tijelu, po bokovima, na nozi, na lijevoj ruci. Šta mogu da kažem... Kad sam shvatio da me moj prijatelj odao, naravno da sam priznao krađu. Međutim, neki čovjek iz one grupe izvukao je papir u kojem je 47 provala. Zatražili su da priznam i to. Mučili su me dugo. Na kraju sam vikao da priznajem sve. Izgubio sam svijest, upišao sam se... desi se to kada izgubite svijest, kada nemate vazduha u plućima. Bilo je baš teško...

Čim su me pustili, odmah sam došao ovde. Lažno sam svjedočio protiv sebe. Sve sam potpisao, čak i da sam dao svoj iskaz dobrovoljno. Ali, tvrdim da nije tako! Nadam se da će moj čin i ovaj snimak na neki način uticati na njih, jer nisam prvi koji se našao u takvoj situaciji."

Nastavak teksta čitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)