Jovan Brujić, 70-godišnji penzioner, iz rodnog Lipovog Polja do Kosinja, gdje se dijelio hljeb, mlijeko i druge potrepštine za više od 1.300 vodom zarobljenih Ličana, stigao je čamcem kojeg mu je posudio poznanik, Zadranin Mile Pavlović.

Dovezao je lampione koje je voda s poplavljenog groblja donijela pred njegovu kuću, te ih odložio na mjestu gdje je prije desetak dana stajao kontejner. On je sada oko tri metra pod vodom. Ponosan je na to što i u ovim uslovima pazi na očuvanje okoline. Mještani desetak sela i zaseoka potpuno potopljene Kosinjske doline navikli su se na nove uslove života.

Čamci su zamijenili automobile, svijeće se pale umjesto lampi, a voda iz flaše zamjenjuje onu iz nekorisnih bunara. Komunalni policajac Marko Rast pristaje na lokalnu ulicu koja je silom prilika pretvorena u luku, motornim čamcem. Kao i njegov komšija Božo Veselin, postao je taksista. Slavko Pleša gotovo je pristao svojim čamcem s jačom pentom na pristanište. Iz desetak kilometara udaljenog Bakovca treba mu sat vremena vožnje.

U šali kaže da se tokom vožnje nastoji držati ceste, koja je ponegdje deset metara ispod površine vode. Milan Gledić, osim po gorivo, svijeće, hljeb i mlijeko, s ocem Milom došao je i po naručenu kremu za svog sinčića koji će naredne sedmice proslaviti svoj prvi rođendan.

- Voda nam je ušla u kuću, pa smo preselili u staru. Automobil nam je okovala voda. Uspjeli smo kokoši preseliti na tavan i evakuisati ovce. Inače je sve u redu - priča Mile kojeg, kao niti ostale Ličane, smisao za humor nije napustio.

Oko 11 sati lokalna cesta već je bila puna brodica kad su im u susret naišla vozila Crvenog krsta, Caritasa i Centra 112 s potrepštinama. Više od 400 komada hljeba, jaja, mlijeka i svijeća podijeljeno je po čamcima.

- Radujte se narodi, kad čujete zvuk čamca - diže atmosferu Ivan Hodak za kojeg niko na prvi pogled ne bi rekao da je župnik župe Sv. Antuna Padovanskog u Gornjem Kosinju. - Nemamo liturgije već tri sedmice, no šta ti je vjera bez dobrih djela - kaže veseli sveštenik.

Prije nekoliko dana sahranio je jednog mještanina, a pogrebna povorka do groblja se, baš kao i pokojnik, dovezla u čamcima. Slavko Jurković, jedan od vodenih taksista, prvu pošiljku pomoći ostavio je kod ugostitelja Ivana Klobučara. Htio je gazda počastiti pićem, ali voda mu je gotovo progutala šank. U zadnji čas je spasio kobasice i pršute. Ipak, stradalo je nekoliko janjaca.

- Dobro je, barem više ne raste. Majka Antonija suznih očiju sjela je neki dan u čamac. Otpremili smo je na Krk kod kćeri - ispričao je.

Koliko je život u Kosinju normalan možda najbolje ilustruje podatak da je poštar Ivanu čamcem dopremio poštu, ironije li, donio mu je račune za struju, vodu i telefon.

Do starice Milice Paripović ne može se doći ni čamcem, jer se nalazi oko dva kilometra od prvih kuća, te ceste, ali i riječnih puteva. Potrepštine za nju preuzeo je Mile Štakić-Crni iz Mlakve, sela koje je voda podijelila na čak sedam dijelova. U ekipi koja je dijelila pomoć bio je i Perušićanin Ivan Šimatović.

Dok smo u dubini, u dnu čamca, gledali potopljene saobraćajne znakove, nailazili na stubove elektromreže čiji vrhovi tek vire iz vode, kao i krovove nižih kuća, podsjetio je na staru narodnu pjesmu ovih krajeva: "Kosinjani, blago li je vama, kad vam voda tira miše s poda (tavana)".
 
(Jutarnji.hr, BLIN/sv)

ČITAJTE DEPO: WWW.DEPO.BA