IS-ova neumorna medijska mašina isproducirala je stotine filmova na više svjetskih jezika, ima vlastite radiokanale, a na Twitteru ih se spominje i 100.000 puta dnevno. Svi oni usmjereni su prema pojedinim ciljnim skupinama, uključujući posebne za žene...

Jedna od snimki prikazuje ih dok se nasmiješeni grle i u znak slavlja podižu ruke u zrak. Druga kako djeci dijele slatkiše dok u blizini odrasli opušteno pecaju na obalama Eufrata. Na jednoj na tržnici kupuju povrće i pelene, a na drugoj je pečena piletina koje, nameće se zaključak, ima u izobilju. Pamtljiv je i “spot” u kojem nasmiješeni u moćnim terencima kao vjerska policija patroliraju ulicama. Sudeći po snimkama, život pod crnom zastavom Islamske države u dijelovima Iraka i Sirije je idila.

Obično se s ovom skupinom povezuju stravične snimke odsijecanja glava, masovnih egzekucija, razapinjanja i eksplozija. Međutim, kada je riječ o brojkama, zapravo su češće snimke blagostanja, koje prati odgovarajuća glazbena podloga, kao u slučaju na početku opisanih videouradaka.

Iza svega stoji obrazovana i dobro uigrana ekipa snimatelja, montažera, pisaca, vizualnih umjetnika i PR-ovaca koja vodi, po mišljenju nekih, najvažniji odjel u dobro osmišljenom džihadističkom projektu za privlačenje mladih ljudi u svoje redove, izazivanje globalnog straha i histerije i pozicioniranje sebe kao moćne, praktički nezaustavljive sile koja osvećuje patnje muslimana diljem planeta, a u procesu je stvaranja velikog islamskog doma.

S jedne strane, metode i stavovi koji vraćaju u kameno doba, s druge korištenje do krajnjih granica suvremenog marketinga i promocije. Mehanizam, stroj koji je istodobno motor zastrašivanja i popularnosti ove skupine, seciralo je nekoliko stranih medija, među kojima i njemački Der Spiegel, švedski Dagens Nyheter te američki Washington Post i Vice.

Istraživač Charlie Winter, bivši analitičar u think tanku Quilliam Foundation, tijekom 30 dana pratio je publikacije IS-a. Analizirao je čak 1146 različitih objava iz čak 36 odvojenih medijskih ureda pod centralnim zapovjedništvom sjedišta u sirijskom gradu Raki. Medijski uredi, naveo je Winter, smješteni su, među ostalim, u Libiji, Afganistanu i zapadnoj Africi, a istraživača je najviše zapanjila koordinacija unutar mreže. Na dan 19. srpnja, primjerice, primijetio je kako su se sve filijale sinkronizirano prebacile na novi logo s istim stiliziranim arapskim natpisom.

“Očito je izdan neki dopis. Islamska država stremi prikazivanju sebe kao formalizirane, birokratski ustrojene ne bi li održala dojam države”, izjavio je Winter.

Njegov je zaključak bio da više od polovice medijske produkcije IS-a idealizira život u “Kalifatu” i šalje pozitivne poruke zajedništva, postojanja čvrste, gotovo uređene “države” i prosperiteta. Poruka skupine pala je na plodno tlo. IS-ov medijski, propagandni mehanizam brzo je popratio i posljednji teroristički napad u Parizu. Skupina je preuzela odgovornost za napad, a društvene mreže u Njemačkoj preplavili su postovi s mrtvim tijelima i poruke slavlja zbog tragične smrti 130 ljudi.

Ostatak teksta čitajte ovdje 

(Jutarnji, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)