Drama ovo dvoje Sarajlija starije životne dobi prolazi nekako ugluho: "Kao da se u njihovoj situaciji ne može već danas naći svaki od oko 700 nositelja stanarskog prava u Sarajevu, koji žive u nacionalizovanim stanovima, a koji nisu otkupili svoj stan", govori Hasna Ljubović, predsjednica Udruženja za građanska prava. Pored Zorana Žuljevića, Ljubović se jedina oglasila ovim povodom.

Emina Šabota, advokatica Jokića, kaže nam da je i ona, kao i PU Centar, protiv Fadila Muminovića, koji je kupio sporni stan od izvornih vlasnika, podnijela tužbu i krivičnu prijavu zbog četiri krivična djela učinjena ometanjem posjeda Jokića.

- Čak i da su svi njegovi papiri čisti, opet niko nema pravo uzeti zakon u svoje ruke, pa ljude sam istjerati na ulicu. Moji klijenti su stari, bolesni, nemoćni, u stanu su im lijekovi, odjeća, sve bez čega je njihov život ugrožen i nadam se da će Tužilaštvo Kantona Sarajevo ovaj predmet razmatrati po hitnom postupku, govori Šabota, naglašavajući da je ključna greška u cijelom slučaju učinjena kod notara.

- Tačno je ono što notar Marković kaže da u zemljišnoknjižnim izvacima nema nikakvog tereta, no, notar, pogotovo neko kalibra Markovića, bivšeg advokata i bivšeg načelnika Općine u kojoj se sve ovo dešava, morao je provjeriti u toj općini, u Upravi za stambena pitanja KS-a ili u Kantonalnom stambenom fondu da li je predmetni stan opterećen. Zato je kupoprodajni ugovor ništavan, tvrdi Šabota.

Ljubiša Marković nam je rekao da je njemu kupac kazao kako je u posjedu stana.

- Vidjela sam da to stoji i u ugovoru, ali to onda samo znači da je kupac prevario notara, tvrdi Šabota, a Ljubović naglašava da je sudska praksa spram ove problematike različita.

- Pokazat ću vam najnoviju pravomoćnu sudsku presudu, prema kojoj je jednom nosiocu stanarskog prava omogućeno da otkupi svoj stan. To je uspjelo još nekima, no stvar je u tome što ovo pravo mora biti priznato svima ili im treba dodijeliti zamjenske stanove. Građani su i na prošlogodišnjim protestima pokušali ukazati na to, ali snažna je sprega u društvu između onih koji mešetare i njihovih političkih moćnika, ističe Ljubović, dodajući da nije čudo što i tragedija Jokića prolazi bez reakcija.

- Sve je pokriveno šumom zakona, u kojima se običan svijet samo izgubi, a opravdan je i njegov strah. Zato što govorim o svemu tome, moja privatna firma je uništena. Njen krah je počeo tako što jedno javno preduzeće nije htjelo platiti posao koji smo uradili za njega, naprotiv, tražili su klasičan reket, na koji nisam pristala. I tri-četiri dana nakon što je banka blokirala račun, i pored dvije skupštine povjerilaca koje su rekle da firma treba da ide u reorganizaciju, stečajni upravnik je predložio rasprodaju moje firme. A ja sam još 2011, dobivši prve prijetnje, sve prijavila MUP-u KS-a, predmet je proslijeđen Tužilaštvu i istraga do danas traje, tvrdi Ljubović, objašnjavajući pojavljivanje različitih brojki vezanih za te stanove činjenicom da niko o njima nema pravu evidenciju.

Napominje da Zakon o stambenim odnosima pruža mogućnost brzog razrješenja ovog slučaja.

- Vlasnik može kupiti stan nosiocima stanarskog prava, Muminović je to i predlagao Jokićima, ali pod uslovom da stan bude na njemu, a da Jokići tu žive do kraja života. Muminović je i u izjavi za Oslobođenje to potvrdio, no gdje je 6.700 stanova o kojima se govorilo 2005. godine kao o onima za koje niko nije podnio zahtjev za povrat. Zašto ih Federacija ne daje kao zamjenske, na što je obavezana odlukom Ustavnog suda. 

(Oslobodjenje.ba, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/dg)