Tekst objavljen u oktobarskom broju bh. poslovnog magazina PRIZMA

Piše: Alma HELIĆ

Već odavno izbjegavam čitati bilo kakve vijesti koje imaju veze s našom socijalnom stvarnošću: “Radnici firme te i te od danas stupaju u štrajk zbog toga i toga...”, “Zaposlenici mjesecima nisu primili plaću”, “Stanovnici BiH jedva sastavljaju kraj s krajem”, “Mještani tog i tog sela žive na rubu egzistencije”, “Samo 20% stanovnika BiH može kupiti osnovne namirnice”, “Cijena potrošačke korpe ponovo se povećala”...

Sve su to naslovi iz novina koji opisuju stanje u kojem se nalazimo. Ponekad novinari i pretjeraju povećavajući tiraže na ljudskoj muci. Ima i onih koji tvrde da mi baš i ne živimo tako loše, pa i da smo sami krivi za situaciju u kojoj se nalazimo jer očekujemo da će neko Treći, iz obećane zemlje, čarobnim štapićem svima nama uljepšati živote.

Zbog toga se trudim ne obraćati pažnju na našu surovu stvarnost. Moja ideologija su moj trud, moj rad, moje obrazovanje koji će me dovesti do zacrtanog cilja. Ne želim razmišljati na način da bih i sama mogla postati osoba iz novinskih turobnih naslova. Istina, ponekad, potaknuta napisima koje nastojim izbjeći, na kratko mi se misli zamute, ali ih snovi o mojoj, našoj, briljantnoj budućnosti vrlo brzo prevladaju.

I to traje sve do prvog odlaska u mjesečnu kupovinu namirnica. Moj račun je, čini mi se, iz mjeseca u mjesec sve veći. Evo naprimjer, prošlog mjeseca sam, čekajući u redu i posmatrajući depresivne ljude koji i svoju posljednju paru daju za “fasungu”, shvatila da se od onih novinskih naslova ipak ne može pobjeći.

Cijene osnovnih životnih namirnica po svim statističkim parametrima, rastu iz godine u godinu. Zaklela bih se da su, u odnosu na 2008. godinu kad sam u Sarajevo došla studirati, do danas cijene hrane povećane za 100 posto. Istovremeno, iznos statističke prosječne plaće nije se promijenio već godinama...

I eto ti zgodne teme za mini istraživanje, kako dakle stojimo s cijenama na slobodnom bosanskohercegovačkom tržištu i gdje smo po tom pitanju u odnosu na razvijene zemlje EU u kojim je životni standard i desetak puta veći nego kod nas? Pogled na statistiku i tabele je, što bi Englezi rekli, istinski “prove a point”.

Grafikon 1: Indeks potrošačkih cijena BiH – kretanje indeksa cijena hrane i pića u odnosu na ukupan indeks/ Izvor: Agencija za statistiku BiH

U analizi upoređujemo cijene osnovnih životnih namirnica u zemljama koje smo slučajno izabrali. Kada se, dakle, poredimo s Njemačkom, Švicarskom i Velikom Britanijom, dolazimo do zapanjujućih rezultata.

Naime, cijene su gotovo identične kao u BiH. Istina, postoje neznatna odstupanja, ali uzmemo li u obzir životni standard u tim zemljama, ta razlika postaje zanemariva i na nivou statističke pogreške.

Izuzetak je Švicarska koja svakako odskače od ostalih evropskih zemalja, ali to je i očekivano. Govorimo o zemlji koja je prema posljednjem izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma o globalnoj konkurentnosti ponovo zauzela lidersku poziciju.

Mi smo, treba li posebno naglašavati, na 111. mjestu od ukupno 140 država svijeta. Gledamo u leđa i takvim ekonomskih velesilama kao što su Etiopija, Senegal, Nikaragva, Nepal…! Je li to dokaz da nam je prošao i posljednji voz za buđenje ili smo tek, u našoj svakodnevnoj trci za preživljavanjem, postali indiferentni na loše ekonomske vijesti?

Tabela 1: Uporedba cijena osnovnih namirnica/ Izvor: Glavni trgovački lanci u navedenim državama

Dakle, cijene osnovnih životnih namirnica i potrepština u zemljama s višestruko većim životnim standardom skoro su pa identične s cijenama u BiH. Kako mi onda uopšte preživljavamo? To je pitanje na koje, sigurna sam, niko u ovoj zemlji nema adekvatan odgovor.

Ako uzmemo u obzir da jedna potrošačka korpa u BiH iznosi oko 600 KM, prosječna neto plaća oko 830 KM, a minimalna plaća oko 340 KM, i kad tome dodamo troškove režija, ispada da većina građana BiH nema finansijske mogućnosti da sebi dnevno priušte ni dva normalna obroka. To se posebno odnosi na armiju onih koji zarađuju minimalnu plaću.

Uz bosanskohercegovačke cijene osnovnih životnih namirnica, prosječna plaća u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Švicarskoj iznosi od 2,1 do 5 hiljada eura.

Tabela 2: Prosječna mjesečna neto plaća u 2014.godini/ Izvor: Eurostat

Istovremeno, ovdašnje cijene usluga konstantno rastu, kao i broj nezaposlenih, a jedino što je konstanta u našoj turobnoj stvarnosti jeste naša prosječna plaća. I sretnici su oni koji je još uvijek imaju. Zato, umjesto bilo kakvog zaključka, vratimo se mi onim novinskim naslovima s početka ovog teksta… “Nezaposlenost mladih u BiH najveća u regiji”, “Mladi konstanto odlaze iz BiH”, “Kompanija Šel diže ruke od BiH”, “Svaki šesti stanovnik u BiH zaspi gladan”…

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)