Pozdrav svima,

Moje ime je Ervin. Stanujem u sarajevskom naselju Breka. Imam 57 godina i ratni sam vojni invalid sa procentom invalideta 60%. Nažalost, kao i svim invalidima taj zvanični procenat invaliditeta je umanjen, vjerovatno zbog toga što u ministarstvu nemaju dovoljno para pa su odlučili svima smanjiti 10% invaliditeta. No, to je sada neka druga priča, i to nije tema zbog koje se javljam

Osnovni razlog zbog kojeg se javljam i zbog čega sam odlučio da napišem ovo pismo jesu slična pisma koja sam pročitao na raznim portalima u cilju podrške nekim kandidatima. Iskreno, većina tih kandidata ne zaslužuje moj glas iz mnogo razloga. Većina njih su udobno smješteni u svoje udobne stolice dugi niz godina, a da pri tome nisu ništa uradili na poboljšanju života običnog građanina.

Naravno, ne sumnjam uopće da su standard svoje uže i šire porodice definitivno poboljšali kroz različita zaposlenja, donacije i stimulanse. Da stvar bude gora, neki upravo pozivaju u odlučne promjene i predstavljaju se kao nova snaga BH politke, a ustvari su na političkoj sceni prisutni petnaest godina na raznim funkcijama kao što je gospodin Željko Komšić, u koga sam se kleo i sa drugima svađao ubjeđujući ljude kako je baš on taj koji će donijeti bolje sutra za našu domovinu.

Upravo taj Željko Komšić, iako je  osam godina u Predsjedništvu, nije ni prstom pomakao za običnog građanina, svoga kolegu borca ili ratnog vojnog invalida. Zaista mi nije jasno, kako će onda neko ko je osam godina na vodećoj funkciji u državi, a da pri tome ništa nije uradio, naglo se promijeniti i postati veliki radoholičar u narednom periodu za dobrobit svih nas...

Naravno, ni Izetbegović nije puno bolji uzmemo li u obzir da je njegov glavni argument upravo jedna stolica, Alijina stolica za koju trebamo paziti kome će pripasti i ko će je naslijediti. Očigledno je i Izetbegović bio mnogo zauzet oko čuvanja i njegovanja te Alijine stolice pa nije imao vremena da vidi patnju naroda oko sebe. Pretpostavljam da je ta stolica obložena kožom pa bih gospodinu Izetbegoviću preporučio neko sredstvo zaštite koje reklamiraju na tv-u, jer bi veliki gubitak bio za Bosance i Hercegovce ako se ta stolica, ne daj Bože, ošteti ili podere. Tada bi sigurno zaboravili sve svoje probleme, nagomilane račune i kredite, neimaštinju i lopovluk sa kojima se svakodnevno susrećemo i otišli da plačemo pred zgradu Predsjedništva jer je ta zaista cijenjena stolica, koja je simbol svega što je dobro u Bosni i Hercegovini, oštećena...

"Alijina stolica" se često spominjala tokom preizobrne kampanje; prvi ju je spomenuo sam Bakir Izetbegović, insistirajući da na nju ne može svako sjesti, te da je ona rezerirana za SDA i njega. Na to su protivkandidati odmah reagirali, a najburnije Bakir Hadžiomerović koji je Izetbegoviću poručio da kada se dogodi "Bakir umjesto Bakira", BiH nije nasljedna monarhija i da tu "Alijinu stolicu" može nakon 12. oktobra da nosi kući. "Meni takve stolice nisu važne, važno je šta ćemo mi raditi u Predsjedništvu i šta ćemo učiniti za svoju zemlju",izjavio je Hadžiomerović na tu temu.   Fotografija sa Hadžiomerovićeveg FB profila usklikana je u Muzeju AVNOJ-a u Jajcu: Hadžiomerović sjedi u fotelji u kojoj je tokom historijskog zasjedanja jugoslavenskih antifašista sjedio Josip Broz Tito.

Sigurno se pitate, pa dobro, ko je taj pravi kandidat za kojeg smatram da treba glasti?

Prije dvije godine, kada su bile nesnosne vrućine, išao sam iz pravca bolnice prema kući. Pošto sam invalid, koristim štaku kojom se pomažem pri hodu. Taj dan sam imao problema i sa 'zdravom' nogom pa sam vidno šepao i na drugu nogu, a situaciju je dodatno otežavalo i uzbrdica kojom sam se kretao. Baš taj dan sam imao priliku da upoznam sadašnjeg kandidata za člana Predsjedništva BiH, Bakira Hadžiomerovića. Taj dan mi je stao sa svojim autom u kojem su bili njegova supruga i dijete da me poveze do kuće. Iskreno, tog čovjeka sam viđao u naselju, ali nikada se nismo pozdravili niti imali neki prisniji odnos.

Znao sam ja ko je Bakir Hadžiomerović, gledao sam ga svaki ponedjeljak u 20h na TV-u. Svaki ponedjeljak sam bio razočaran nakon raznih priloga o krađi državnog novca, o krađi novca koji je namijenjen napaćenom narodu u BiH, o malverzaciji različitih ljudi koji nisu birali sredstva ni načine da pokradu ono što pripada svima nama. No, i pored razočarenja i pokvarenih ljudi koje sam gledao, uvjerenje da je pravda ipak dostižna su mi vraćali baš taj Bakir i njegova ekipa.

Tog ljetnog dana, taj Bakir je mene kupio svojom jednostavnošću i iskrenošću. Upravo u ovom Bakiru vidim budućeg lidera naše domovine i siguran sam da će baš moj Bakir učiniti sve da se kriminalci i lopovi nađu u zatvoru gdje im je i mjesto.

Upravo ovome Bakiru, dokazanom borcu za pravdu, dat ću svoj glas. Naprijed Bakire, siguran da me nećeš razočarati!

(DEPO PORTAL/aa)