Zdenko Mihajlović je zasigurno jedan od najinteresantniji ljudi sa ovogodišnjih izbornih lista u Bosni i Hercegovini. Ima status jednog od najuspješnijih bankara u posljednjih 30 godina u ovoj zemlji i nosilac je liste liste Komunističke partije za Parlament BiH.

 

Prije rata je radio u Privrednoj banci, nakon toga je krenuo sa privatnom Market Bankom, gdje je bio jedan od suvlasnika, ali i zamjenik generalnog direktora. Dugo godina je bio član uprave Raiffesen banke i, po mnogima, jedan od najzaslužnijih zašto je ta banka stigla na lidersku poziciju u BiH.

 

Nekada je bio i uspješan sportista, rukometaš Željezničara (Sarajevo). U periodu bavljenja sportom završo je ekonomski fakultet, te bio jedan od rijetkih sportista sa fakultetskom diplomom.

 

Ističe  činjenicu da dolazi iz porodice u kojoj je otac bio radnik, a majka domaćica. Ponosan je na svoje  korjene, a svoju porodičnu zajednicu, suprugu, sina i kćerku smatra svojim najvećim uspjehom u životu.

 

Zbog svega toga je i ovaj intervju posve drugačiji od svh drugih koje možete čitati u nemilosrdnoj predizbornoj borbi...

 

Razgovarala: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ
 

Gospodine Mihajloviću, da razjasnimo na samom početku razgovora  - da li ćemo vas oslovljavati kao gospodina ili kao druga?

 

Veći dio svog života proveo sam kao drug, i bio sam vrlo srećan i zadovoljan. Živjeli smo u društvu u kojem se afirmirala sigurnost, jednakost, povjerenje i međusobna saradnja, vrijednosti koje će još dugo vremena biti ideal mnogim zemljama razvijenog svijeta. Umjesto ovih vrijednosti, demokratskom voljom većine građana izabrali smo devedesetih neke druge vrijednosti. Krenuli smo za ''zlatnim kašikama'', demokratijom i slobodama. Srušili smo sve što smo gradili 50 godina i krenuli za obećanjima. Postali smo gospoda preko noći, ali sada, podijeljeni, zavađeni, osiromašeni i poniženi. Živimo u vremenu nesigurnosti  i  neizvijesnosti, koji siju strah i mržnju. Stoga, puno mi je draže biti drug nego gospodin.

 

Smrt fažizmu, sloboda narodu, druže  Mihajloviću! Da li je ovaj pozdrav u upotrebi u Komunističkoj partiji?

 

Jeste, i na našu žalost, nije samo stvar tradicije i folklora, nego prijeke potrebe. Fašizam na našim prostorima , a vidimo i u Evropi, nije pobijeđen. Miješanjem nacionalizma i socijaldemokratije, i koalicijama ovih dviju suprotnih političkih uvjerenja, podgrijava se stari i prizvodi novi fašizam. I biti komunista na ovim prostorima znači, prije svega, istrajati u svojoj borbi protiv ove opake bolesti društva. Stoga nam je ovaj pozdrav itekako bitan, i potrebniji danas više nego što je bio prije.

 

Nakon što smo riješili pitanje etikecije i pozdrava, prelazimo na najvažnija predizborna pitanja. Za početak, možete li nam predstavi vašu partiju? Zašto bi građani trebali obratiti pažnju na nju i glasati za njen program i kandidate?

 

Komunistika partija je više pokret nego politička stranka, jer oko sebe okuplja slobodne, moralne i realizovane građane koji u velikom broju nisu članovi ove partije. Oni su zajedno sa članovima partije okupljeni oko ideje pravednijeg  boljeg društva, koje počiva na kolektivnim vrijednostima i ciljevima, poštujući individualne slobode svakog pojedinca.

 

Živimo u vremenu nesigurnosti  i  neizvijesnosti, koji siju strah i mržnju. Stoga, puno mi je draže biti drug nego gospodin

 

Zagovaramo jednakost u pravu i prilikama, demokratiju i meritokratiju kao jedan od najvažnijih principa rada i djelovanja. Zalažemo se da po načelu jednakih mogućnosti ljudi na odgovarajuće pozicije dolaze na osnovu svojih zasluga, kompetencija i sposobnosti, a ne  na osnovu veza (partijskih, prijateljskih, rođačkih, kumovskih, korupcije itd...). Posebnu pažnju posvećujemo političkoj meritokratiji, u kojoj se politički predstavnici biraju na osnovu njihovih vještina i vrlina, a ne na osnovu podobnosti i poslušnosti, što je do sada bio dominantan metod u bh. političkoj praksi. Zalagat ćemo se za sekularno društvo i održivi razvoj te snažno se boriti protiv nacionalizma i fašizma.

 

I ko su vaši kandidati?!

 

Svjesni svoje snage i kapaciteta, Komunistička partija je otvorila svoje izborne liste za one koji se do sada nisu bavili politikom, za napredne ''nove snage'', koje će politiku pretvoriti u ono što ona izvorno i jeste, posao kao i svaki drugi, dakle ono što rade obični, ali vrijedni, savjesni i odgovorni građani ove države. Dakle, mi smo obični građani, okupljeni oko zajedničkog cilja da završimo rat koji  na ovim prostorima BiH traje od devedesetih i vratimo se izgradnji budućnosti, jer to dugujemo onima kojih više nema sa nama i onima kojima ćemo ostaviti ovu zemlju. Na našim listama su profesori univerziteta, doktori, bankari, radnici, studenti, nezaposleni - jednostavno ljudi svih profesija. Časni ljudi, odlučni u svojoj namjeri da zajedno sa građanima ove zemlje grade drugačiju Bosnu i Hercegovinu. Mi nećemo da ''glasamo nogama'' odlazeći iz nje, želimo da gradimo bolju budućnost kakvu ova zemlja i njeni narodi i građani i zaslužuju.

 

Zvuči vrlo zanimljivo – bivši uspješni bankar na čelu Komunističke partije. Zašto?!

 

Komunizam je univerzalna ideja borbe za drušvo blagostanja i jednakosti, a put do tog cilja je dug i trnovit. Nisam siguran da će moja generacija to doživjeti. Za društvo blagostanja treba puno bolja materijalna i duhovna osnova društva. Mora se promijeniti svijest samog pojedinca u društvu, sa individualizma i sebičnosti koji su dominantni, vratiti se zajedničkim ciljevima. Nažalost sada smo dalje od tih ciljeva nego što smo bili prije 50 – 60 godina. Ali vrijedi sijati zdrava sjemena za generacije koje dolaze, utrati puteve kojima se treba kretati u izgradnji pravednijeg i boljeg društva i države.

 

Otkud Vi uopšte u ovoj partiji i na ovoj listi?

 

A mene lično, u komunizam je  dovelo to što sam postao i ostao kao čovjek, antifašista i borac za prava  poniženih, a ne to što sam radio u životu ili što sam svojim radom stekao. U Komunističku Partiju su me pozvali moji prijatelji iz sportskih dana, Predsjednik Muhamed Imamović i Fadil Brkan. Pozvali su me da im pomognem oko izlaska na izbore. Bilo je to sredinom maja ove godine. Od infrastrukture su imali registraciju i nešto ljudstva. Bez kancelarije, novca i sa malobrojnim članstvom krenuli smo u izborni proces. Povjereno mi je vođenje zbornog štaba i stranke do okončanja izbora što sam i prihvatio, svjestan svih tereta i grešaka iz prošlosti koje nam nosi ovaj naziv partije i čistoće same ideje. Napravili smo platformu oko koje smo okupili kandidate na našim listama u Sarajevu, Banja Luci, Tuzli, Bijeljini,  Bihaću, Doboju... U ovako kratkom vremenu se uradilo puno i lično sam zadovoljan učinjenim.

 

Za društvo blagostanja treba puno bolja materijalna i duhovna osnova društva. Mora se promijeniti svijest samog pojedinca u društvu, sa individualizma i sebičnosti koji su dominantni, vratiti se zajedničkim ciljevima

 

Ukoliko budete izabrani u državni parlament, šta će biti vaši prioritetni zadaci? Može li nam obrazložiti svoj program?

 

Naš program je prilično obiman i u njemu su jasno definisani prioriteti, ali kao prvi korak za njegovu realizaciju je aktiviranje mehanizma prave države i poštivanje zakona. Jako i istrajno ćemo podržati izgradnju nezavisnog i efikasnijeg pravosudnog sistema, kako bi se on mogao uhvatiti u koštac sa kriminalom i korupcijom koji su najveća bolest ovog društva. Zatim se treba fokusirati na proces depolitizacije i izbaciti politiku iz svih segmenata države u kojima joj nije mjesto, iz školstva, zdravstva, privrede... podobni moraju ustupiti mjesto sposobnim. Zalagat ćemo se i za bolje osnovno i srednje obrazovanje, jer edukacija je jedini put koji vodi Bosnu i Hercegovinu od zemlje sa srednjim dohotkom u grupu zemalja sa visokim dohotkom, što je naša vizija.

 

No, to nije nimalo lak posao... Kako mislite stvarati bolje obrazovanje i zdravije društvo u ovakvoj BiH?

 

Trenutno je u našoj zemlji puno veća moralna kriza od ekonomske. Da bi društvo duhovno ozdravili trebati će širok front prosvjetnih radnika, inspekcijskih organa, policije, pravosuđa i ono što je možda u ovom momentu također vrlo bino, pomoć svih vjerskih zajednica. Ovaj proces će, nažalost, biti dugotrajan i težak.

 

A šta ćemo sa uništenom ekonomijom i privrednim kolapsom?

 

Ekonomski ovo društvo će biti puno lakše ozdraviti. Prioritet mora biti socijalna zaštita ugroženih kategorija i zapošljavanje.  Industijalizacija je put kojim je ova zemlja već prolazila. Treba prepozati lidere razvoja u svakom dijelu zemlje i snažno ih podržati, prije svega stvaranjem pozitivnog ambijenta za domaće investitore i dijasporu. Strani investitori će doći sami ako prepoznaju šansu za profitom. Zoran primjer je finansijski sektor (banke, siguravajuća društva, lizing kompanije... ). Moramo se u ekonomiji vratiti stvaranju klastera i lanaca vrijednosti, što nije ništa dugo do pravljenja velikih sistema koje smo uništili (UPI, ENERGOINVEST, SOKO, ČAJEVAC... ), jer razvoj najvećim dijelom nose veliki sistemi. Ovo se mora praviti sada na drugačijoj vlasničkoj osnovi i uz veliku pomoć države (Javno privatno partnerstvo ).

 

Moramo kao društvo napustiti model ''SADAKA'' ekonomije i razviti strategije kako prehraniti izgladnjelo stanovništvo, izgrađujući mehanizme samoodrživosti u oblasti prehrambene industrije i oživljavanju domaće proizvodne

 

Šta predlažete za oživljavanje poljoprivrede?

 

Fokus također mora biti na poljoprivredi. Trenutno u Bosni i Hercegovini je neobrađeno više od 500.000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Ako je standard da na jedan hektar poljoprivrednog zemljišta treba angažovati tri čovjeka, jednog u primarnoj proizvodnji, jednog u preradi i trećeg u sektoru usluga, eto prilike za dodatnim zapošljavanjem. Ovo je moguće ukoliko razvijemo sistem robnih rezervi  i otvorimo javne radove u ovoj oblasti. Znanja  imamo dovoljno, a iskustva članica EU potvrđuju da je ova oblast od krucijalnog interesa za državu i njenu budućnost.

 

Sve to fino i razborito zvuči, ali građani BiH su predugo, skoro dvije decenije, uljuljkani u čekanje tuđe pomoći, sadake koja će pasti s neba...

 

Moramo kao društvo napustiti model ''SADAKA'' ekonomije i razviti strategije kako prehraniti izgladnjelo stanovništvo, izgrađujući mehanizme samoodrživosti u oblasti prehrambene industrije i oživljavanju domaće proizvodne. I na kraju, ne najmanje važno, javni sektor kao javno zlo, pretvoriti u javno dobro koje je jeftino i efikasno, i služi građanima ove zemlje.

 

Kako u BiH praviti ekonomske reforme koje će zemlju voditi naprijed, a istovremeno čuvati principe socijalne pravde za koju se vi zalažete?

To je sigurno najteže pitanje na koje bi odgovor morali dati svi oni koji se žele uključiti u politički život. Puno je lakše voditi izborni proces i ući u parlamentarne klupe, nego ispuniti obećano u predizbornim kampanjama. Svaka reforma ima svoje dobitnike i gubitnike. Teret će morati nositi i jedni i drugi. Oni što dobijaju, moraju biti svijesni da neće dobiti sve ono što su njihove želje. Oni što gube moraju podnijeti veći teret reformi i novih poreskih opterećenja, jer ako nastavimo sa izgradnjom društva u kome su nejednakosti tako izražene kao što je to slučaj u BiH, probudit ćemo te revolucionarne kapacitete koji su došli do izražaja u februaru ove godine, i tada će doći do revolucije u kojoj ćemo gubitnici biti svi. I oni koji imaju i oni koji nemaju.

 

I šta je recept?!

 

Recept je jasan. Uvesti reda u javnu administraciju, smanjiti izdatke i uspostaviti bolju kontrolu nad utroškom javnih sredstava te uvesti nove direktne poreze na luksuz, neobrađeno poljoprivredno zemljište i progresivnu stopu oporezivanja na lične dohotke. Također se moramo početi odgovorno ponašati prema državnoj imovini, koja se nalazi u i van teritorija Bosne i Hercegovine. Tu nam stoji ogroman neuposlen kapital (silna odmarališta, luke, poslovni prostori...) koji se svaki dan obezvređuje. Sa rezervama koje se nalaze u poslovnim bankama i ovom imovinom koja je neuposlena, otvara se prostor za snažan investicioni ciklus, prijeko potreban za dodatna uposljenja i borbu protiv siromaštva.

 

Oni što dobijaju, moraju biti svijesni da neće dobiti sve ono što su njihove želje. Oni što gube moraju podnijeti veći teret reformi i novih poreskih opterećenja

 

Kako Vi i Vaša partije vidite rješenje nacionalnog pitanja u BiH?

 

Naši konstitutivni narodi i ostali, po nama, nisu nikakav problem ove zemlje, oni su njeno najveće blago. Priznati drugome ono što tražite sebi kao pravo je prvi i najvažniji korak. Mi se oštro protivimo kolektivnim pravima kojima se obespravljuje manjinske grupe ili pojedinci. Nismo za nametanja rješenja – dogovor je naš alat. Svaka složena zajednica, kao što je to bila bivša Jugoslavija, ili sada Bosna i Hercegovina, svoj dostignuti nivo sloboda mjeri pravima onih najmanjih. Tu lekciju iz raspada zajedničke nam države nismo naučili. U nedostatku zajedničkih, na kompromisu zasnovanih ciljeva i indetiteta, nametnuti su nam kao prioritet pojedinačni nacionalni interesi i ciljevi. Počeli smo da živimo samo jedan nacionalni identitet. Oni na terenu, naši političari, zaigrali su samo na tu kartu. Ostatak društva, a to su silni navijači i navijačke skupine, počeli su da navijaju svaki za svoj tim. Umjesto vitalnog racionalnog interesa (kako da se prehranimo, iškolujemo djecu, odemo na odmor...), počeli smo se zabavljati vitalnim nacionalnim interesima. Intelektualna zajednica, po definiciji ta srednja klasa koje skoro da nema, zbog ekonomskih nesloboda stavila se najvećim dijelom u funkciju vlastodržaca, te je izostala i ta kritična oštrica svakog naprednog društva. Ostali su obezglavljeni konstutivni narodi i ostali, umno zarobljeni u mentalni sklop koride, u nedostatku drugih igara, da zdušno navijaju ''za svoje''.

 

Pomenuli ste u jednom od odgovora neophodnu pomoć vjerskih zajednica u BiH... Gdje ona treba da bude u svemu tome?

 

U svemu tome, izostala je pomoć vjerskih zajednica. I one su pohrlile za svojim stadom  u velikom broju. Afirmisale su se one vrijednosti koje nisu bliske religiji i vjeri u jednog Boga. Tek u zadnje vrijeme, zapuhali su drugi vjetrovi i krenulo se sa afirmacijama zajedničkih učenja i bliskosti ove tri dominantne religije u Bosni i Hercegovini. I upravo odnos prema Bogu i religiji bio je jedna od velikih grešaka bivšeg  političkog sistema i komunista. Bili su posvađani s Bogom ali ga nisu lagali. Današnja politička elita na sve načine iskazuje bliskost s Bogom, ali svaki dan počine jedan grijeh, koji On nikada ne prašta. Lažu svoj narod, lažu Boga, a na kraju počeli su lagati i sami sebe.

 

I opet se vraćamo na pitanje – kako u BiH, bez posljedica, 'pomiriti' tri nacije?

 

Nacionalno pitanje će biti riješeno onog momenta kada svi budemo radili na njemu u zajedničkom interesu, i porodica i obrazovne institucije, i političari i vjerski službenici. Svi zajedno trebaju afirmisati ono što spaja ove tri zavađene nacije, a ne ono što razdvaja i ovako podijeljeno društvo.

 

SDP BiH se još uvijek poziva na ZAVNOBiH, pa čak i na tradicije nekadašnjeg Saveza komunista BiH. Gdje je tu razlika između vas i njih?

 

SDP i inače ova entitetska socijaldemokratija je najviše zalutala i odlutala od proklamiranih ciljeva. Sama ideja socijaldemokratije je komunistima dosta bliska, i ona je trebala biti vodilja ka izgradnji pravednijeg i prosperitetnijeg postratnog bh. društva. Međutim, pod kleptokratskim vodstvom svojih lidera i odanih poslušnika u vrhovima ovih dviju stranaka, SDP- a i SNSD- a, one su se pretvoile u entitetske socijaldemokratije, lažno posvađane i udaljene od onih koji su ih doveli na vlast. Da bi se održali na vlati, bili su spremni praviti koaliciju i sa crnim đavolom, samo da bi bili blizu državnim jaslama. Postali su društva jednog lica, koja prave državu za čovjeka – svoje lidere.

 

Evolucija je uvijek bolje rješenje od revolucije, a suština je puno bolja od puke forme

 

Ono što predstoji i SDP-u i SNSD-u je da izvrše veliko pospremanje u svojim redovima, prije svega u vrhovima ovih dviju stranaka i da nakon toga pošteno članstvo krene u procese okrupljivanja socijaldemokratske ideje na nivou države, i objedinjavanje sa svim ideološki liberalnim i lijevim političkim opcijama. To je jedina šansa da zaustavimo dalje propadanje ovog društva i jačamo integrativne procese i državu koja je u službi svih njenih naroda i građana. Iako sličnih političkih uvjerenja, dok se to ne dogodi, bit ćemo na sasvim suprotnim stranama.

 

Šta su ideološki temelji Vaše partije? Oni koji su nasljedstvo titoističke koncepcije komunističkog društva ili čak historijski dalje, do vremena Marksa i Engelsa?

 

Ovo je komunizam XXI vijeka. Naučili smo dosta iz grešaka koje smo pravili u prošlosti, i svijesni smo pozicije naše zemlje u međunarodnim okvirima.  Male i slabo razvijene demokratije i ekonomije moraju imati mudro vodstvo koje će realno procijeniti snagu i slabosti podijeljenog bh. društva,  te analizirati mogućnosti i  prijetnje u međunarodnim okvirima. Put u pravednije i bolje društvo ide stazama duhovnog i ekonomskog razvoja i mirnim tranzicijama. Evolucija je uvijek bolje rješenje od revolucije, a suština je puno bolja od puke forme.

 

Mnogi  savremeni analitičari društvenih procesa krizu koja je pogodila cijeli svijet i koja još traje tumače preko učenja Marksa i Engelsa i kao konačni kraj kapitalizma usljed pohlepe korporacijskog (i bankarskog) društva. Šta Vi mislite o ovim tumačenjima?

 

Mišljenja sam da je prerano donosti takve zaključke. Kapitalizam kao društveni poredak počiva na individualizmu i ukorijenjenoj ljudskoj sebičnosti, i trajat će do god je prisutan ovaj ljudski poriv. Ali ono što je istina, ovom je krizom došao definitivan kraj neoliberalnom ekonomskom konceptu, koji je dominirao svjetskom ekonomijom od rušenja Berlinskog zida. Privatizacija, stabilizacija i liberalizacija ponuđene su kao putokaz u blagostanje – prosperitetnije i bolje društvo. Putokaz za konačni izlazak iz mraka komunizma. Jaku autoritarnu državu trebalo je zamjeniti efikasnom privatnom incijativom i zakonima tržšta.

Kriza nas je samo otrijeznila. Vidjeli smo da smo iz mraka komunizma, i sigurnosti i jednakosti koje je nudila jaka država, ušli u drugi mrak – slabe države i ogromne nejednakosti i nesigurosti koje su proizveli mržnju, strah i velike socijalne razlike. Političke i ekonomske elite pale su na ispitu. Političari su se ponašali kao ''seoske lole ''.

Prodavali su jeftno nasljedstvo, državnu imovinu, pozajmljivali novac od svjetskih i domačih bankara i sve to proćerdali – potrošili na svoje i plate rođaka i prijatelja zaposlenih u državnoj administraciji, skupe automobile, sijela i pijanke po ekskluzivnim restoranima. Pratnja su im uvijek bili ekonomski strućnjaci koji su te njihove poteze obrazlagali ispraznim ekonomskim teorijama. Pa gdje je onda izlaz iz ove krize?! Kao i uvijek, istina je negdje između. Treba naći mjeru između sigurnosti i jednakosti koje nudi jaka država i efikasnosti tržišne ekonomije, te sebičnih i individualnih interesa. U ravnoteži  između materijalnog i duhovnog.

 

Nemojte dozvoliti da, kao do sada, 50% ljudi izađe i glasa, i da pobjedu odnesu stranke koje imaju 30% glasova. Dakle, manje od jedne trećine stanovnika BiH odlučuje o sudbini svih nas

 

Da li danas u BiH uopće postoji radnička klasa i kako će se KP zaista boriti za prava ovog društvenog sloja?

 

Vrlo je teško sada u BiH pronaći radničku klasu, kada je 80% predratnih fabrika zatvoreno. Neke su uništene ratom, neke kriminalnom privatizacijom. Imamo najveći broj radnika u javnoj upravi i uslužnim djelatnostima. Od zemlje koja je proizvodila avione, automobile, računare, dođosmo do nivoa da nam je proizvod po kojem smo prepoznatljivi toaletni papir. Borba za interese radničle klase kreće zapošljavanjem – otvaranjem fabrika odnosno investicijama. Reindustrijalizacija, javni radovi i investicije, prije svega u agrarnu proizvodnju, put je do novih radnih mjesta. Ovo također podrazumjeva paralelno stvaranje međuklasnih saveza – radnika, seljaka i neke nove srednje klase.

 

Ukoliko bi vaša partija pobijedila na izborima u BiH, kojih biste prvih pet poteza poduzeli?

 

Jedan od prvih poteza će svakako biti jačanje zakonodavstva i pravosuđa. Odlučno kretanje u borbu sa kriminalcima koji su se obogatili obavljajući funkcije na koje ih je narod izabrao i koga su zapravo trebali zastupati. Pa i sami vidite po imovinskim kartonima (i to je samo ono što je prijavljeno) da su naši političari svoj ulazak u politiku shvatili kao način za lično bogaćenje. Na prste se mogu izbrojati ljudi koji se nisu okoristili od muka vlastitog naroda.

Drugi potez ce svakako biti zaustavljanje daljnje pljačke ove napaćene države i njenih stanovnika, revizije sumnjivih privatizacija.
Zatim vraćanje institucija vlasti u Parlament iz raznih kafana i restorana u kojima su lideri najvećih stranaka vršili dogovore i pregovore o budućnosti BiH.
Sljedeće je ubrzano stvaranje uslova za domaće ili strane investitore i BH dijasporu.
I zadnje je postavljanje pravih i sposobnih ljudi na mjesta za koja su školovani. Ljude koji su se već dokazali kao uspješni ekonomisti, pravnici, inžinjeri...

 

Evo, za kraj, dajemo Vam priliku da građanima BiH pošaljete vašu posljednju izbornu poruku?

Moja poruka građanima BiH je da svakako izađu na Izbore. Zakon je napravljen tako da donje granice izlaznosti  nema. Nemojte dozvoliti da, kao do sada, 50% ljudi izađe i glasa, i da pobjedu odnesu stranke koje imaju 30% glasova. Dakle, manje od jedne trećine stanovnika BiH odlučuje o sudbini svih nas. Vodite računa o budućnosti svoje djece. Dajmo šansu promjenama. Završimo rat i vratimo se u budućnost.

 

A svi koji žele pogledati programske ciljeve KP-a za ovogodišnje izbore, mogu to učiniti OVDJE.