Semir Halilović, autor knjiga 'Državna tajna 1' i 'Državna tajna 2' i nosilac liste za Kanton Sarajevo ispred BPS-a na ovogodišnjim izborima, ovih dana završava postprodukciju svog dokumentarnog filma 'Atentat'. Film je rađen na osnovu pomenutih knjiga i rasvjetljava tragične događaje iz 1993. godine kada su autoru poginuli majka i daidža.
 
Istina o ovom događaju ni do danas nije otkrivena, a istraga koja je ukazivala da to da je tog dana izveden atentat na prvog čovjeka Armije RBiH Sefera Halilovića nikada nije dovršena.
 
Kako sam autor navodi, za razliku od knjiga koje su pisane s ciljem da ukažu na atentat koji se tada dogodio, film je urađen s ciljem da se ovo ubistvo konačno rasvijetli.
 
U intervju koji je povodom skore premijere fima 'Atentat' dao za DEPO Portal, Semir Halilović otkriva o čemu progovara u svom dokumentarnom svjedočenju, na čemu se ono temelji, ko su svjedoci tragedije iz '93. i tvrdi da će šokantne činjenice iz ovog filma žestoko uzdrmati Bosnu i Hercegovinu!

Razgovarala: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ
 

Gospodine Haliloviću, pred bh. javnost uskoro izlazi Vaš dokumentarni film ‘Atentat’, rađen po knjigama “Državna tajna 1” i “Državna tajna 2”, u kome će biti prezentovane činjenice o dešavanjima iz 1993. godine, kada su Vam ubijeni majka i daidža… O čemu progovara Vaš film?

Film obuhvata period od 1991. - 2014. godine, od kada se protezu događaji čija je prva kulminacija bila u 1993., a druga, svakako, u 2014. godini kada je Tužilaštvo BiH stavilo pečat na 21 godinu istraživanja u slučaju atentata na Sefera Halilovića i njegovu porodicu. Nije slučajno to trajalo tako dugo: na ovom slučaju će jedan čitav sistem, ako država nadjača mafiju, završiti u zatvoru! Kada je u pitanju sam film, on traje nešto više od sat i pol vremena i u njemu se pojavljuje veliki broj senzacionalnih dokumenata, prisluškivanih razgovora, do sada neviđenih video materijala kao i autentičnih svjedočenja. To je, ziasta, jedno uzbudljivo ali i vrlo emotivno - dinamično putovanje kroz ono čemu smo svjedočili od 1991. godine do danas. Mislim da film nikoga neće ostaviti ravnodušnim, ako Bog da.

Koliko film ‘Atentat’ slijedi knjigu, tačnije 1. i 2. nastavak knjige, i da li u odnosu na nju iznosi neke nove i do sada nepoznate detalje o događaju koji do danas nije resvijetljen?

Pa “Državna tajna 1” i “Državna tajna 2” imaju neke dodirne tačke sa filmom, ali one su pisane na drugačiji način, iz drugačijeg ugla i nisu pisane s ciljem da događaj atentata rasvijetle već da na njega, u jednom dijelu prve knjige, ukažu. Film je nešto posebno, jer uticaj na čovjeka kada nešto vidi svojim očima, čuje svojim ušima, bit će, ako Bog da, dovoljno snažan da sruši iluzije kod onih koji ih još uvijek gaje isakrivajući se od činjenica… Jer, razumijem i te ljude, teško je srušiti vlastite iluzije o jednom sistemu i nekim ljudima i, najednom, početi stvari gledati drugačijim očima. Film "Atentat" pružiće, vjerujte mi, veliki broj činjenica i tajnih materijala za one koji ga budu gledali otvorenih očiju.

Film je nešto posebno, jer uticaj na čovjeka kada nešto vidi svojim očima, čuje svojim ušima, bit će, ako Bog da, dovoljno snažan da sruši iluzije kod onih koji ih još uvijek gaje sakrivajući se od činjenica…

Tvrdite, i u knjigama i u filmu, da je te ‘93. godine izvršen atentat na Vašeg oca, tada prvog čovjeka Armije BiH… Kakvim dokazima raspolažete za ove tvrdnje?

Mi smo to tvrdili dvadeset i jednu godinu. Dokaza je puno. Pazite - trebala je čitava knjiga da se dokazi ispišu i jedan cijeli film od sat i pol vremena da se dokazi pokažu. Napose, Tužilaštvo BiH je prije šest mjeseci okončalo istražne radnje i specijalistička vještačenja i javnost je obavještena kako je nedvojbeno utvrđeno da u naš porodični stan nije uletjela četnička granata, već se radilo o postavljenoj eksplozivnoj napravi. I to je to. Nema potrebe da se polemiše o činjenicama jer one su takve kakve jesu. Nažalost.

Na čemu se temelji film ‘Atentat’ i koje se ličnosti, kao svjedoci vremena i onoga što se dogodilo, pojavljuju u njemu?

Film je na čvrstim temeljima sazdanom od činjenica, dokumenata, video i audio arhiva, svjedočenja itd. Za film govori veliki broj ljudi, od, naravno, Sefera Halilovića, preko Mirsada Kebe, Adnana Solakovića, Muhameda Filipovića, Hasana Hakalovića, Nihada Bojadžića, Fahrudina Radončića, Jovana Divjaka, Mirsada Čauševića "Brade", Safeta Baltića i desetina drugih ljudi koje će javnost imati prilike čuti i vidjeti.

Šta je po Vama glavna barijera koja je zaustavila istragu, što ni do danas ovaj slučaj nije riješen?

Sistem koji je u velikom obimu kriminaliziran, politiziran i privatiziran odgovoran je ne samo za ovaj slučaj tj. njegovo nerješavanje, već za čitav haos koji imate u Sarajevu koje počinje da liči na jedan od onih gradova iz kaubojskih filmova u kojima se ljudi popucaju na ulici, a poslije regularno odu na piće u prvi bar.

Nedvojbeno je utvrđeno da u naš porodični stan nije uletjela četnička granata, već se radilo o postavljenoj eksplozivnoj napravi. I to je to. Nema potrebe da se polemiše o činjenicama jer one su takve kakve jesu. Nažalost.

Pa, šta se dešavalo sa istražnom dokumentacijom svoh ovih godina…?

Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu besramno je ovaj predmet držalo u ladicama petnaest godina. To mjesto prepuno je alkoholiziranih i korumpiranih tužilaca i, još gore od toga, potpuno u službi politike koja ih je, očito, mnoge tamo postavila. Nadalje policija je opstruirala istragu kao i tajna služba: uništavane su fotografije lica mjesta, nestali su geleri lica mjesta, nisu saslušavani očevici, svjedoci, nije izuzimana potrebna dokumenatacija, tajna služba je krila arhivu, dakle sistem koji je ubijao sada se štitio kroz opstrukciju istrage. Ali neka dobro znaju svi: pravda će pobijediti, ako Bog da!

Kakve reakcije očekujete sada, nakon što film bude prikazan bh. javnosti? Može li on uzdrmati ovdašnju javnost, koja je, čini se, postala isuviše letargična i apatična, i malo šta je može prodrmati iz tog stanja?

Istina je može prodrmati. Ona i jeste šokantna i očekujem da, ako Bog da, ljudi ustanu iz svojih kreveta i kazne, brutalno, ljude koji su doveli do ovakvog stanja u kojem se ubistva, pljačke i slične nepravde rasvjetljavaju u medijima, knjigama i filmovima umjesto na sudovima i u policijama. To govori da živimo u korumpiranom i bolesnom sistemu koji će narod pobijediti ili će taj sistem narod pojesti.

Kakvu reakciju očekujete od ljudi koji će filmom ‘Atentat’ biti direktno prozvani i vjerujete li da Vaš film može pokrenuti neke nove procese u traganju za istinom?   
 

Ja ne prozivam. Ja govorim činjenicama. Naravno da sam za mnoge ljude mogao, možda i trebao, dodati poneki itekako zasluženi opisni epitet, ali kada su ovakve stvari u pitanju, knjige, filmovi, ja se ne bavim ničim što bi ugrozilo dostojanstvo činjenica i mene kao autora. Biće reakcija, ako Bog da. Od Tajne 1 do Atentata, uvijek se zatalasala javnost i ljudi su se pokrenuli. Ništa više nije kao 1996. ili 1998. Ljudi se mijenjaju i ja viđam, tu i tamo, predstavnike korumpirane i mafijaške vlasti kako hodaju oborene glave i vidi im se strah u očima. Mijenja se sve, zapamtite.

Policija je opstruirala istragu kao i tajna služba: uništavane su fotografije lica mjesta, nestali su geleri sa lica mjesta, nisu saslušavani očevici, svjedoci, nije izuzimana potrebna dokumenatacija, tajna služba je krila arhivu...

Na svom blogu i u kolumnama koje pišete oštro kritikujete političare koji vladaju ili su vladali prethodnih 20 godina u BiH. Šta im najviše zamjerate?

Zamjeram im baš tih 20 godina! Kako ih nadoknaditi? Gdje ih kupiti? Čime ih popraviti? Kako ih prežaliti? Prođe nam život gledajući njihov pasjaluk, njihovo bezdušje. Mi smo svjedoci koji ne žive svoj život. Mi smo državljani bez države, mi smo borci bez armije, mi smo omladina bez mladosti, mi smo obrazovani ljudi bez posla, mi smo učesnici u svakodnevnom ruletu preživljavanja u nesigurnim gradovima, mi smo glasači pokradenih glasova, mi smo djeca prevarenih roditelja, mi smo pregaženi pješaci, ranjeni slučajni prolaznici redovnih mafijaških obračuna, mi smo svi uhapšeni u državi u kojoj su svi kriminalci pušteni... Na kraju, najviše zamjeram našoj mladosti koja sve ovo što sam pobrojao nije kaznila i razbila ove bolesne okove. Pa, do kad će ovo trpjeti? Jednom se ima dvadesetak godina i nikad više! Ode život...

Pomenuli ste da Sarajevo danas liči na jedan od gradova iz kaubojskih filmova… Šta se desilo sa bh. prijestolnicom?

Sarajevo je postalo grad nepravde, frustriranih ljudi. Nesiguran za šetnju, kafu, porodicu, djecu, imovinu, provod, planinarenje, vožnju autom, tramvajem... Izađeš - ne znaš hoćeš li se vratiti. Kakav je Sarajevo postao grad: danas pročitate da je čovjek čovjeka ubo nožem, jedan završi u bolnici i sa doživotnim posljedicama, drugi sutra - prekosutra pored vas sjedi u kafiću i "brani se sa slobode". Ovo je postala deponija na koju se petnaestak dana u godini prostre crveni tepih oko kojeg ljudi povraćaju i valjaju se pijani i drogirani, a poslije, kao vrhunac "kulturnog ponašanja", pišaju po cijelom gradu. Jeste li primjetili za je Sarajevo grad gotovo prekriven ljudskom i psećom mokraćom!? Kada je pao onaj veliki snijeg, svugdje je bio bijel, samo u Sarajevu je bio polužut. Eto, to danas imamo od prijestolnice i "velegrada".

Mnogi danas kažu i da se Sarajevo pretvorilo u arhitektonsko ruglo u kome se gradi ‘s brda, s dola’,  bez ikakvih urbanističkih planova i vizija… Šta Vi mislite o tome?
 

Da, Sarajevo tone… Svako gradi zgrade, parkinge, kafane gdje god to hoće. Siledžije su nadvladale policiju, korupcija je pojela sistem, apatija je preuzela stanovništvo i kao rezultat svega toga imate nekad bučnu nekad, jednostavno uhodanu anarhiju sa kojom se većina pomirila.  Nema reda ni u čemu od kafana do pozorišta, od policije do komunalija. Grad je od vrha do dna korumpiran i duhovno prazan. Odumire i to svi građani Sarajeva vide. Ljudi bježe u svoje kuće jer ovo više nije onaj grad. Kao i kada je država u pitanju: došlo je ili - ili.

Jeste li primijetili za je Sarajevo grad gotovo prekriven ljudskom i psećom mokraćom!? Kada je pao onaj veliki snijeg, svugdje je bio bijel, samo u Sarajevu je bio polužut.

Pa, šta predlažete…?

Sarajevo mora pokazati kako se gradi država, Sarajevo mora pokazati kako se uvodi red, Sarajevo mora dobiti svoju najtežu bitku i pokazati da je grad ljudi, duhovnosti, prosperiteta, napretka, osmjeha, širokogrudosti, a ne grad u kojoj se pseća prava više štite od ljudskih i grad u kojem ubice imaju veći društveni uticaj od profesora univerziteta.

Šta bi sve u današnjem Sarajevu trebalo mijenjati, a šta najhitnije?

Najhitnije je da ljudi imaju sigurnost, da im glava nije u torbi, da djecu smiju pustiti u školu, u obdanište, na ulicu. Sada je situacija takva da većina građana Sarajeva živi u zatvorenim prostorima jer vani, što od mafije, što od narkomana, što od pedofila, što od raznih huligana, ne mogu biti sigurni niti sretni. Ovo je grad debelih policajaca i istreniranih kriminalaca.
 

Sarajevu je potreban generalni remont: infrastruktura je loša - gradilo se i dalje se gradi na kaubojski način. Dođeš, "pljuneš" i izgradiš tržni centar, hotel, šta god hoćeš - okreneš displej ljudima u prozore, pustiš muziku do daske na sred ulice, potplatiš inspekciju, policiju i šta te briga. Eto, to je administracija u glavnom gradu države.
 

A ima toga još…

Ima, gradski prevoz je, također, lutrija - više ne smijete ni digitron, a kamo li mobitel ponijeti sa sobom. Pored toga, tramvaji i trolejbusi su izuzetno prljavi, nema reda i sve izgleda kao pijačni prevoz. Pa zar je deset tramvaja i 50 kombija i autobusa nauka?! Naravno da to ne smije biti i to se može riješiti, jer ovakav prevoz ne zaslužuje grad koji pretenduje ka Europi, ka visokim standardima života i usluga. Moraju se presjeći stvari ili će sve propasti; pa i neka propadne ako ne umijemo da živimo kao ljudi.

Pogledajte Istanbul: ljudi svugdje žive jer je svugdje sređeno, negdje više, negdje manje, ali svugdje se može živjeti - i to je grad.

A šta ćemo sa redukcijama vode?! Evo nas duboko u 21. vijeku, a vode nestaje svaki dan, dok je istovremeno žestoko plaćamo…

Kapitalno gledajući, Sarajevo mora riješiti vodu svim građanima grada, mora imati nezavisni izvor struje i ova dva velika gradska problema rješavaju se izgradnjom Crne rijeke i ako BPS-Sefer Halilović bude ključna vlast u KS, mi ćemo ovo okončati, ako Bog da, i riješiti Sarajlije muka koje imaju decenijama. Također, Sarajevo mora završiti izgradnju velikih stambenih bazena na Šipu, na Poljinama, ali i na rubnim dijelovima grada koji će postići itekakvu konkurentnost na tržištu sa izgradnjom cesta, parkova, prilaza… Svaki dio grada treba biti pitom, sređen, jer kao takav on postaje oaza za biznis, za život. Pogledajte Istanbul: ljudi svugdje žive jer je svugdje sređeno, negdje više, negdje manje ali svugdje se može živjeti - i to je grad.

Možda ćete uskoro imati priliku da sve to promijenite…  Na ovogodišnjim izborima ste nosilac liste za Kanton Sarajevo. Kakve rezultate očekujete da će BPS ostvariti 12. oktobra?

Očekujem da BPS-Sefer Halilović bude kičmeni stub nove, reformske, progresivne i jedne vrijedne i normalne Vlade Kantona Sarajevo. Prvi ja nemam više živaca ni vremena da gledam kako godine prolaze i kako živimo u ovakvom gradu u kojem svi zakoni postoje ali isto tako i ne vrijede. Drugo, ovaj grad ako uskoro ne postane grad budućnosti, postaće sasvim sigurno grad prošlosti, frustracija, mezarja i sjete, jer ili će mladi ljudi dobiti svoj grad, ili će ovaj grad dobiti još jedno svoje veliko groblje: ono sopstvene mladosti koje je diglo ruke od svoje zemlje.
 

Da, ali za prave promjene potrebno je više od kritika… Zašto bi Vam građani trebali ukazati povjerenje?

Zato jer smo mi govorili kada niko nije smio, zato jer smo mi radili dok su drugi sjedili, zato jer smo se borili kada su se iz drugih stranaka gurali po trezorima, zato jer smijemo pokrenutiti strateške procese, zato jer nam je država na prvom mjestu i zato jer je naša borba na ovozemaljskom putu, zapravo naše ulaganje u Onaj svijet. Jer, naša djela su ono šta će se vagati.

Republika BiH nije opasna namjera nego naše pravo i naša obaveza. To je država koju su nam uzeli, to je zemlja čije su stanovnike prepustili barbarima, to je država koju je Europa izdala...

Međutim, zbog takvih stavova ima i onih koji vas smatraju ‘strankom opasnih namjera’, pogotovo zbog retorike kojom se odnosite prema Republici Srpskoj i u stavovima prema ratnoj prošlosti. Kako to komentirate?

Republika BiH nije opasna namjera nego naše pravo i naša obaveza. To je država koju su nam uzeli, to je zemlja čije su stanovnike prepustili barbarima, to je država koju je Europa izdala, to je država čiji stanovnici nemaju pravo na normalan život. Da, hoćemo Republiku Bosnu i Hercegovinu… Da, hoćemo ubice i zločince u zatvorima… Da, hoćemo privatizacijske lopove iza rešetaka, a običan narod na radnim mjestima… Da, hoćemo jaku policiju a slabe kriminalce… Da, hoćemo red u svakom segmentu našeg života, jer naš život je naša obaveza i mi iz BPS-Sefer Halilović nećemo dopustiti da budemo hroničari propasti naše države, već ćemo joj pružiti ruku, hoćemo da je spasimo, jer ako narod stane uz nas - mi ne odustajemo!

Kad smo kod spašavanja države BiH, kakav je Vaš stav prema otcjepljenju Republike Srpske, s jedne strane, i stvaranju trećeg entiteta, s druge strane?   
 

Pričaju gluposti. Crkavaju od gladi a hoće da budu samostalni: s čim? Kako? Ko god krene da kida Bosnu, imat će rat, to znaju svi ovdje - i stranci i domaći. Prema tome, neka sjede gdje jesu i neka što prije počnu raditi za svoju državu Bosnu i Hercegovinu, jer  druge zemlje nemaju, niti imaju drugu rijeku na kojoj su odrasli, niti imaju drugi put kojim su prvi put kročili, niti će svoje snove ostvariti tako što zatiru trag drugačjima od sebe. Ko to radi, taj ide u sigurnu propast. Neka se okrenu oko sebe i pogledaju gdje ih je odvelo to! Kako su živjeli prije 1992. a kako žive danas!? Eto, to im je najbolji pokazatelj njihovih snova o nekakvih malim, farmerskim državicama.

Patrioti su oni ljudi kojima je država bila cilj a ne sredstvo, i koji ne znaju da se u jednoj zemlji sve može porušiti, ali temelji nikada!

A kako komentarišete jučerašnje ‘uzdizanje’ krsta iznad Sarajeva?   

Borci su ratovali za cijelu BiH, pa tako i za Zlatište. A onda je neko otisao u Dayton i taj dio naše zemlje prepisao onima koji su nas uništavali. Mislim da bi Bakir Izetbegović, ako je pronašao pileće srce u Trezoru narodne banke, gdje je boravio tokom agresije na RBiH, trebao otići na Zlatište da skine taj krst. Neće to borci raditi koji su jednom ginuli da bi ih slični Izetbegoviću prodavali za zelenim stolom. Taj krst gore stoji zahvaljujuci "mudroj politici" koju je vodila SDA i radi koje oko Sarajeva stoji i krst, ali i tabla: Dobrodošli u Republiku Srpsku.

Vaša stranka u svom nazivu ima riječ ‘patriotska’… Šta za Vas znači patriotizam u današnjoj BiH?

Biti svoj, bez obzira šta drugi govore. Patrioti su oni ljudi koji vide razliku između države i državice, između njihovog i našeg interesa, između pravde i krivde, između privatizacije i pljačke, između poraza i pobjede. Patrioti su oni ljudi kojima je država bila cilja a ne sredstvo, i koji ne znaju da se u jednoj zemlji sve može porušiti ali temelji nikada! Dakle, mi idemo pravo, do kraja, jer mi znamo šta hoćemo i znamo šta radimo.  Mogli ste se do sada uvjeriti u to. 

(DEPO PORTAL/aa)