Približavanjem izbora pojedini mediji postaju najjače oružje za širenje propagande i društvene kontrole, te svakodnevnim plasiranjem rezultata različitih ispitivanja javnog mnijenja ni ne pokušavaju sakriti da po nalogu onih koji ih financiraju, manipuliraju javnim mnijenjem i stvaraju dobitnike i gubitnike u glavama javnosti.  Konzumiranjem makijavelističkog pristupa da cilj opravdava sredstvo, ne biraju se načini kako doći do glasova birača. Političari svaki skup građana koriste za promociju stranačkih aktivnosti i kandidata svoje stranke. Gotovo sva aktualna društvena događanja dobivaju političke konotacije, a stranke reakcijama na aktualna zbivanja i uz potporu medija pokušavaju izazvati pažnju javnosti i, što je najvažnije, osigurati potporu glasačkog tijela.

Blokovska podjela lijevih, desnih i centralnih je odavno definirana i svi bi se željeli vidjeti u novim sazivima parlamenata i vlada. Ni ovaj put, u bh. političkim kampanjama, moglo bi se slobodno reći, “uglavnom nema ništa novo”. Analitičari smatraju da od izborne kampanje ne treba očekivati ništa novo, jer će uglavnom biti dosadna, bez novih ideja i programa. A da je tomu tako, argumenata je na pretek. Konkretnih stranačkih programa još nema, slušamo prazna predizborna obećanja repriznog karaktera s prethodnih izbora, nacionalnu retoriku, sotoniziranje konkurenata, optuživanje drugih, a ne nuđenje rješenja. Kultura komuniciranja je na vrlo niskoj razini te niz drugih čimbenika potvrđuju s jedne strane neinventivnost i neodgovornost stranaka, a s druge strane nepoštivanje birača.

Rijetki su primjeri vođenja pozitivne kampanje, u kojima se stranke i njihovi kandidati ne bave konfliktnim odnosima i zarobljenim stavovima, nego promoviraju pozitivnu i otvorenu politiku novih ideja, otklonjenu od negativnosti i zastrašivanja. Za razliku od ostalih kampanja koje su uglavnom negativne, HDZ 1990., a posebno njegov lider i kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Martin Raguž inzistiraju na pozitivnoj kampanji stavljajući naglasak na probleme građana. Ostali predsjednički kandidati vode bespoštednu borbu pokušavajući kompromitirati svoje protukandidate, dok se Raguž fokusirao na isticanje stranačkih i vlastitih kvaliteta, kao i mogućih rješenja najbitnijih pitanja.

Dosadašnja istraživanja i reakcije javnosti HDZ-u 1990. daju optimizam jer potpora njihovom kandidatu i stranci idu uzlaznom putanjom. Interesantni su rezultati analiza koji pokazuju da ova stranka od svog profiliranja uživa sve veću potporu javnosti, a posebno mladih ljudi i intelektualnih krugova. Pojedini uvaženi predstavnici akademske zajednice i intelektualne javnosti javno su podržali “pluralizam kod Hrvata, koji je aktualizirao Martin Raguž, jer je monopol koji ima HDZ BiH štetan po Hrvate”.  Najnovije analize ukazuju da potpora koju uživa Raguž dolazi ne samo iz hrvatskog naroda jer je sve veći broj pripadnika i drugih naroda kao i građana koji prepoznaju Martina Raguža kao svoj izbor. Koji je osnovni razlog tome?

S jedne strane HDZ 1990. je od svoje profilacije doživio potpuni preporod, odnosno novi kurs kako u kadrovskom, tako i programskom kontekstu. Umjesto istrošenih političkih likova okupio je potpuno nove mlade snage koje vjeruju u bolju zemlju i novu pozitivnu otvorenu politiku te mogu iznijeti programske ciljeve. Čitava ova programska i kadrovska profilacija u zadnja tri mjeseca bila je fokusirana na otvaranje vrata mladim ljudima i njihovo preuzimanje glavne uloge u kreiranju i provođenju politike, kako na stranačkim listama koje su sačinjene od mladih i obrazovanih ljudi, tako do samog sudjelovanja mladih u kampanji Raguža za člana Predsjedništva BiH i kampanji stranke, gdje oni igraju ključnu ulogu sa svježinom i neopterećenošću u pozitivnoj atmosferi.

Ukoliko se detaljno analizira politika ove stranke, a što sigurno zavrjeđuje pažnju, distinktivnost kampanje dolazi dodatno do izražaja. Graditi europsku i zaposlenu BiH bez bavljenja podjelama i sukobima, odgovornija politika prema institucijama i građanima, integralno tretiranje svih prostora zemlje i ljudi te njihovih prioriteta i interesa. Vlast formirati na programima i načelima, a to znači europski put, poštivanje identiteta, otklanjanje diskriminacije, jedna ravnomjerna raspodjela moći na cjelokupnom prostoru BiH, istinska decentralizacija i jačanje države. Dijalog i konsenzus moraju biti vrijednosti, a ne slabosti te zajednički pristup u rješavanju problema.

Za razliku od brojnih drugih kandidata, među kojima se posebno u kontinuitetu ističe  protivnik iz HDZ-a BiH, koji nastoji obezvrijediti i sotonizirati svaki potez HDZ-a 1990., u Ragužovoj kampanji se ne prepoznaju obrasci političkih konflikata i manipulacije, a na terenu su vidljive reakcije ljudi koji željno očekuju promjene i pozitivnu poruku te otklon od negativnosti i zastrašivanja. Vrijedno pažnje je i to da u svojoj kampanji stranka ne kalkulira brojem glasova za razliku od drugih, nego kontinuirano naglašava program i pronalazak rješenja za bolji i kvalitetniji život na ovim prostorima. U najkraćem, kampanja Martina Raguža i HDZ-a 1990. je osvježenje na političkoj sceni BiH.

Stoga se moramo zapitati – je li došlo vrijeme za promjenu na političkoj sceni BiH preko pozitivne politike?  Sigurno je da ljudi u BiH očekuju konačno jednu takvu odlučnost i hrabrost u preuzimanju političke odgovornosti. Svi mi komuniciramo s političkim kandidatima preko glasačkih listića, te na taj način aktivno sudjelujemo u procesu političke komunikacije. Pitanje je samo koliko nas aktivno komunicira, to jest čita, sluša, analizira, govori i aktivno djeluje – a koliko nas se prepusti već ultradosadnim retorikama koje politički kandidati forsiraju.

Jesmo li spremni krenuti u proces ozdravljenja političkog ambijenta? Bez revitalizacije, kako političke scene, tako i svih segmenata društva kroz novu energiju i mlade ljude, za očekivati je da će procesi i dalje ići u negativnom smjeru. Sve u svemu, istina je da je u ovoj zemlji odavno sazrelo vrijeme za pozitivne promjene!