Izvor: Jutarnji.hr

Rušenje malezijskog putničkog zrakoplova na istoku Ukrajine prije svega je, budući da je već sasvim jasno da je pad izazvan raketom zemlja - zrak, strašan zločin čija sva težina pada na dušu osoba koje su bile toliko bezdušne i odlučile se na lansiranje. Gotovo tri stotine ljudskih života ugasilo se u sekundi i za to nema opravdanja.

No, u ovom je slučaju riječ o događaju koji ima izuzetno velike političke implikacije čije je dosege u ovom trenutku teško dokučiti. Katastrofa Boeinga 777 potvrda je da je ruski predsjednik Vladimir Putin napravio svoju najveću stratešku pogrešku kad se aktivno, vojno, umiješao u politički sukob u Ukrajini, što je prvo rezultiralo anektiranjem Krima, a svoju kulminaciju doživjelo avionskom tragedijom.

Radikalni desničari

Bivša američka državna tajnica Hillary Clinton to je sjajno sažela u svojoj izjavi: “Sada je nužna akcija kako bi Putin shvatio da je otišao predaleko te da mi to nećemo promatrati prekriženih ruku”. Jasno, za tu će se međunarodnu akciju trebati malo strpjeti i pričekati rezultate neovisne međunarodne istrage, ali sasvim je jasno da se Moskva i Putin osobno neće moći nikako oprati od neizravne, ali ključne krivnje za ovaj napad.

No, takvo se što zapravo moglo i očekivati. Vladimir Putin je, koliko god se njime oduševljavali radikalni desničari i ljevičari u Europi i svijetu tvrdeći da je riječ o “tipu koji je Americi pokazao zube”, uistinu političar ispražnjen od ideologije i vođen samo i isključivo jednim pokretačem u životu: prisvojiti maksimalnu vlast, bez obzira na cijenu. Njegov je intelektualni ego formatiran u doba Sovjetskog Saveza i osobito kasnije službovanjem u tajnoj službi, KGB-u. Ideja “moćnog SSSR-a”, svjetske sile koja ima glavnu riječ na svjetskom planu, bila je i ostala njegov glavni cilj i ideal - jasno, s njim na čelu. Nije stoga slučajno raspad SSSR-a proglasio najvećom geostrateškom pogreškom u 20. stoljeću.

Financijska stabilnost

Kad se, pak, u dvorskim prepucavanjima oligarha i bivših šefova obavještajnih službi dokopao čelnog mjesta u Kremlju, odlučio ga je sačuvati na svaki način. Odmah se svim sredstvima dao na konačno gušenje pobune u Čečeniji, a svoju je brutalnost pokazao i na ruskim civilima: u dva slučaja čečenskih talačkih kriza, u moskovskom kazalištu Dubrovka i školi u Beslanu, naredio je spasilačke operacije u kojima je poginulo više talaca nego otmičara.

Naruku mu je išao porast cijene nafte na svjetskom tržištu, što mu je donijelo financijsku stabilnost i mogućnost da krene u modernizaciju vojske kojom je tadašnjem gruzijskom vodstvu jasno pokazao da se u njegov atar ne dira kad su, naivno, krenuli pripojiti odmetnutu Južnu Osetiju. U domaćoj je javnosti već tada postao omiljen, pokazao je snagu, a usporedo su stigle i slike s njegovih ljetovanja na kojima je gajio macho imidž koji je u Rusiji nailazio na simpatije.

Sve je to očito utjecalo na njegovu psihu pa je izgubio i zadnje zrnce racionalnosti te počeo djelovati nagonski - ubacio se u ukrajinsku krizu i napravio spomenutu stratešku pogrešku.

Putinova odgovornost

Nakon što je pripojio Krim apetiti su mu porasli, umjesto da se zadovolji time kao maksimumom, pa je dao carte blanche separatistima iz Donbasa očekujući da će ondje sukob trajati dugo i da će on preko njih uvijek imati mehanizam kojim može destabilizirati Ukrajinu i raditi probleme Zapadu.

No, kako to znamo iz priče o Frankensteinu, čudovište se u pravilu otme kontroli.

Tako su se i donbasovski pobunjenici, u velikom broju ruski veterani, počeli doživljavati važnima i vjerojatno - možda čak i pogreškom - srušili malezijski zrakoplov. Dakle, Putinova je odgovornost nedvojbena i neizbježna. Kako je rekla Hillary Clinton, sad je na redu svijet: ako se dokaže ruska odgovornost, nije isključeno da ni zemlje BICS-a (BRICS bez Rusije) budu nešto rezerviranije u svojim odnosima, dok će ostatak svijeta sasvim jasno morati pokazati jasan stav prema čovjeku koji je, zapravo, inicijator ozbiljnog međunarodnog terorizma.

Moderna Rusija?

To bi moglo Kremlj odvesti u izolaciju. Kada dodamo nove američke sankcije, a mogu se očekivati i jače europske, ruska bi se ekonomija mogla naći pod snažnim pritiskom.

Tako bi ovaj strašni zločin mogao biti početak kraja Vladimira Putina - i možda stvaranja moderne, i konstruktivne Rusije.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)