Piše: Đorđe KRAJIŠNIK

Hapšenje penzionisanog generala Armije BiH Jovana Divjaka, u Austriji, na osnovu Interpolove potjernice koju je za njim izdala Republika Srbija izazvalo je niz oprečnih i kontraverznih stavova i mišljenja.
Tačnije, Divjakovo hapšenje, kao što je to obično u zemlji Bosni slučaj, doprinijelo je dodatnoj radilakizaciji prilika u BiH, te proizvelo lavinu navijačkih medijskih istupa i napisa kako u Federaciji Bosne i Hercegovine (u čijim je medijima, barem onom bošnjačkom dijelu, vođena kampanja odbrane i dokazivanja nevinosti uhapšenog generala), tako i u medijima u Republici Srpskoj (koji su podržavajući Divjakovo hapšenje osuđivali odbranu i zahtijevali njegovo izručenje Srbiji i procesuiranje).

Međutim, nije mi ovdje namjera ulaziti u analizu slučaja Divjak, niti donositi zaključke da li je ispravno ili neispravno njegovo hapšenje, te da li je odgovoran ili ne za zločin u Dobrovoljačkoj, o tome ima ko da odlučuje. Postoje nadežni sudovi koji će, barem se tome iskreno nadam, prije ili kasnije, bez obzira koliko pravda bila spora, donijeti konačne presude za sve zločine počinjene, sa bilo koje strane, u proteklom ratu na prostoru Bosne i Hercegovine. No, namjera mi je govoriti o dva filmska umjetnika i jednom filmu koji su sasvim slučajno, a zahvaljujući slučaju Divjak, postali žrtve političkih previranja unutar Bosne i Hercegovine.

Naime, dan nakon što je Divjak uhapšen, u Beču, u Sarajevu je održana premijera filma 'Montevideo Bog te video', čiji je režiser proslavljeni srpski glumac Dragan Bjelogrlić. Uoči same premijere Bjelogrlić je za portal radiosarajevo.ba na pitanje novinarke da li mu je žao što general Divjak, koji je bio na spisku zvanica za premijeru, neće prisustvovati premijeri njegovog filma odgovorio potvrdno (ne sluteći tada kakvu će mu glavobolju zadati ta jednostavna izjava). No, problemi za Bjelogrlića i ekipu tad tek počinju. Po završetku prikazivanja filma, filmska ekipa na čelu s glumcem Sergejom Trifunovićem i rediteljem Draganom Bjelogrlićem nastavila je, uz prisusvo brojnih zvanica iz sarajevskog kulturnog i javnog života, druženje. Negdje u pola noći, glumac Sergej Trifunović je budnim okom fotoaparata uslikan u majici s likom Jovana Divjaka (što će jutrom i tokom narednih dana za filmsku ekipu donijeti mnoge probleme s ozbiljnim posljedicama).

Jutro poslije sarajevske premijere filma 'Montevideo Bog te video' donosi medijske napise i fotografije ne, kako bi to u normalnim okolnostima bio slučaj, o filmu i njegovim kvalitetima, već o izjavi Dragana Bjelogrlića i majici Sergeja Trifunovića. Mediji iz Federacije tražeći ekskluzivitet i dokaz više u dokazivanju Divjakove nevinosti vrše instrumentalizaciju i isticanje Bjelogrlićeve izjave, kao i slika Trifunovića u majici s likom Jovana Divjaka, pri tome potpuno zapostavljajući sam film,a u prvi plan stavljajući ono što je Bjelogrlić rekao i majicu koju je Trifunović nosio. Vidjevši slike i čuvši izjavu njihove kolege iz Republike Srpske, kao da su samo to čekali, započinju medijsku hajku na režisera i glumca filma 'Montevideo Bog te video', kačeći im etiketu srpskih izdajnika koji su se Sarajevu i Bošnjacima prodali za šaku novčanica.
No, to je tek početak, tačnije prvi pucanj hajkača i lovaca na umjetničke glave Sergeja Trifunovića i Dragana Bjelogrlića.

Situacija se dodatno radikalizuje već narednog dana kada počinju i prva otkazivanja premijere filma.
Prvo otkazivanje došlo je iz Kulturnog centra u Palama, u čijem se saopštenju navodi da se premijera filma 'Montevideo Bog te video' otkazuje iz moralnih i bezbjednosnih razloga. Dakle, mediji iz Republike Srpske, uz pomoć kolega iz Federacije, stvorili su takvu atmosferu koja je dovela do nemogućnosti održavanja premijere jednog filma iz bezbjednosnih razloga. Međutim da li su bezbjednosni razlozi glavni faktor za otkazivanje premijere filma? Naravno da nisu. A kao najbolji pokazatelj toga šta je stvarni razlog otkazivanja i bojkota filma Dragana Bjelogrlića dolazi nam izjava predsjednika Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Nedeljka Mitrovića koji, na poziv predsjednika Organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Istočnog Sarajeva Mirka Vranića da se film bojkotuje, izjavljuje da podržava bojkot filma zbog posljednjih izjava i istupa srpskih glumaca Sergeja Trifunovića i Dragana Bjelogrlića u Sarajevu, te dodaje: 'Narod koji ima Sonju Biserko, Natašu Kandić, Mirjanu Karanović, Dragana Bjelogrlića i Sergeja Trifunovića koji su zbog `šake novca` pogazili nacionalni ponos, dostojanstvo i srpske žrtve u BiH, bivšoj Republici Srpskoj Krajini /RSK/ i na Kosovu treba da preispita svoj nacionalni identitet.'

Dakle, nije stvarni problem u izjavi Dragana Bjelogrlića niti u majici koju je nosio Sergej Trifunović, već naprotiv, stvarni problem ovog filma i njegovih autora jeste što su oni prihvatili doći u bošnjačko Sarajevo, što su prekoračili tu granicu koja se ne smije prekoračiti, što premijeru filma nisu održali samo iznad Sarajeva (u Palama). A kad uprkos srpskim zabranama prekoračite tu zabranjenu granicu, sem ako niste, nuždom natjerani, zaposleni u državnim institucijama, vi tada postajete nedovoljno dobar Srbin, izdajnik svoga naroda koji se prodao za ‘šaku novca’, te ukoliko želite da se vratite na pravi srpski put morate dobro da preispitate svoje srpske stavove i nacionalni identitet.

A kako se to gospodine Mitroviću ispituje nacionalni identitet jednog Srbina? Da li tako što se provjerava da li je stepen mržnje prema drugom dovoljno visok, da li tako što radimo genetski test i utvrđujemo nije li se slučajno negdje u našem genetskom porodičnom lancu zametnuo, gluvo bilo, i neki neprijateljski gen, ili pak utvrđivanjem stepena ljubavi prema Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću? Da li su gospodine Mitroviću Dragan Bjelogrlić i Sergej Trifunović krivci za srpske promašaje na Kosovu, u bivšoj Republici Srpskoj Krajini, u Bosni i Hercegovini? Jesu li oni ti koji su srpski narod vodili u pogrešnom pravcu, vodili u zločinstva i prljanje svega svijetlog što su Srbi kao narod vijekovima gradili, da li su oni vodili srpski narod u pogibije u šizofrenim ratovima, devedestih, za imaginarne nacionalne ciljeve? Da li su za sve nevolje i negativnosti kroz koje su prošli Srbi u posljednjih dvadeset godina krivci ova dva umjetnika i njihov film ili je pak jedini istinski krivac pogrešna i pogubna politika koju su vodile srpske vođe u proteklih dvadeset godina, a koju Vi danas slijedite i nastavljate? Ako su krivci za sve nedaće u proteklih dvadeset godina Dragan Bjelogrlić, Sergej Trifunović, Sonja Biserko, Nataša Kandić, Mirjana Karanović ja onda mirna srca dopisujem svoje ime kao šesto na listi i prihvatam odgovornost za sve patnje kroz koje je prošao moj narod u posljednje dvije decenije.

Uvidjevši da mu je pozicija Srbina ozbiljno ugrožena, te da je vrag odnio šalu, i da bi njegova izjava mogla ostaviti ozbiljne posljedice na uspjeh filma i njegovu percepciju u srpskoj javnosti, tačnije, da mu prijeti masovni nacionalni linč i ignorancija, Dragan Bjelogrlić se obratio javnosti saopštenjem u kojem se, istina prilično smušeno, kao dijete koje je uhvaćemo u nekom zijanu, posipa pepelom po glavi zbog svoje nepromišljene izjave, te ističe: "…pogrešio sam. Svima koji su se iz bilo kog razloga osetili povređenima zbog moje izjave, pogotovo porodicama nastradalih u ratu, javno se i iskreno izvinjavam. Ukoliko to može da popravi štetu koja je nastala". U normalnim okolnostima, dakako, Bjelogrlićevo izvinjenje bi bilo prihvaćeno, a izjava shvaćena kao nepromišljenost i ishitrenosti, ili u krajnjoj liniji kao nedovoljna obavještenost slavnog glumca o političkim i inim trzavicama u BiH, te bi se tu priča i završila.

Ali, da u bosanskohercegovačkom društvu, a posebno u onom njegovom srpskom dijelu, nema skoro ništa logično i racionalno postaće jasno već naredni dan kada na Bjelogrlićevo izvinjenje novim napadom uzvraća dvojac Branislav Dukić i Nedeljko Mitrović.

Dukić povodom Bjeloglićevog izvinjenja ističe: "Bjelogrlićeva izjava u Sarajevu pokazala je da je on isti kao i Divjak, pa njegovo izvinjenje ne može da se uvaži. On je završio za sva vremena što se tiče filmskog rada među srpskim narodom".

Branislav Dukić se, kao što se iz ove izjave da vidjeti, uz ranije pominjanog Mitrovića, samoproklamuje u sudiju za sva pitanja u svekolikom srpstvu, pa si daje za pravo da sudi o tome ko može a ko ne može biti Srbin, te ko se može, a ko ne baviti filmskim radom među srpskim narodom. Pritome još zauzima poziciju božijeg izaslanika, te daje konačni sud o tome kome može, a kome ne može biti oprošteno njegovo sagrješenije.

Pa šta ste vi gospodine Dukiću, neko, još u pravoslavnom religijskom panteonu neotkriveno, božanstvo? Šta po vama Dragan Bjelogrlić treba da uradi da bi se okajao i skinuo sa sebe ljagu izdajnika i onoga ko je duboko povrijedio srpsko nacionalno biće? Da se samospali na Trgu Krajine ili pak da podigne još jednu crkvu u centru Banjaluke?
Ili, Bjelogrlić treba medijski da istupi i kaže: 'Jeste kriv sam, zaveli su me sarajevski muslimani, bio sam mlad i lud, kajem se zbog svoje izjave. Razapnite me da okajem svoje grijehe i sve grijehe srpskog naroda?'

Za razliku od Dukića, koji uzima ulogu vrhovnog sudije za cijelo srpstvo i srpska pitanja, Nedeljko Mitrović svojom izjavom ponovo aktuelizira, ako je ono ikada i prestalo biti aktuelno, pitanje srpske paranoje i ugroženosti od strane cijelog svijeta. On izjavljuje: "Šta nekome znači kada ga ošamarite, pa se izvinete? Da se to dogodilo slučajno, moglo bi se tolerisati, ali mislim da je Bjelogrlić to namjerno uradio zbog šake maraka".

Da gospodine Mitroviću, Bjelogrlić je, to je sasvim sigurno, na sarajevsku premijeru filma došao, jer je unaprijed znao, prilikom organizovanja premijera po gradovima širom Evrope, da će se baš u trenutku njegovog boravka u Sarajevu desiti hapšenje Jovana Divjaka. Tom prilikom je primio ogroman broj maraka, prije svega da bi odbranio Divjaka, a u konačnici da bi napakostio srpskom narodu. Bjelogrlić je zapravo i snimao film samo zato da napakosti Srbima, ne iz umjetničkih pobuda, već iz pobuda izdajstva i želje da se u istoriju srpskog filma upiše kao reditelj koji je izdao i pljunuo na svoj narod.