Piše: Ljiljana Kovačević (Žurnal)
Sistem je doživio kolaps, godinama nagomilavani gubitak preduzeća na kraju prošle godine godine dostigao je ogromnih 167,2 miliona maraka i samo je 70 miliona manji od vrijednosti kapitala! Dugoročna zaduženja Željeznica RS su oko 72 miliona, kratkoročne obaveze iznose oko 87 miliona maraka, a 600 radnika je pred otkazom.
Direktorska križaljka
Na put bez povratka ovu firmu su u poslednjih pet godina vodili direktori SNSD-a, koji su nekontrolisano povećavali troškove i broj radnika samo. Nakon što su Željeznicama RS zadati smrtonosni udarci, premijer ovog entiteta Aleksandar Džombić prijeti stečajem preduzeća ako uprava i sindikati ne pristanu na njegovo restruktuiranje. Mudri Džombić naprasno se dosjetio da sa postojećim prihodima, rashodima i brojem radnika Željeznice neće moći opstati.
Iako devastirano, preduzeće je i dalje primamljiv plijen za partijske lešinare, a popunjavanje direktorske križaljke u vrhu Željeznica moglo bi ozbiljno da ugrozi koaliciju Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Demokratskog narodnog saveza (DNS).
Lider DNS-a Marko Pavić otvoreno je poručio da će zamrznuti sve odnose sa SNSD-om ako neko dirne u generalnog direktora ŽRS Dragana Savanovića, kao i da neće prihvatiti da SNSD sam odlučuje o imenovanju izvršnih direktora u preduzeću. Džombić, opet, tvrdi kako je Savanović imao pet mjeseci da popravi stanje u Željeznicama, ali da nije ništa učinio, najavljujući da će od ministra saobraćaja i veza RS Nedeljka Čubrilovića tražiti da sazove Skupštinu akcionara i smijeni aktuelni Nadzorni odbor preduzeća. Novi NO potom bi, kazao je Džombić, razriješio postojeći menadžment i imenovao novi.
O odgovornosti ranijih generalnih direktora Željeznica RS Džombić nije izustio ni riječi, iako je upravo za snsd-ovog direktorovanja počeo sunovrat ovog preduzeća. Zapravo, niko iz SNSD-a, ali ni iz DNS-a danas ne govori o krivičnoj ili bilo kojoj drugoj odgovornosti ljudi koji su Željeznice doveli na prosjački štap. Nikome nije ni na kraj pameti da napravi akcioni plan i kompaniju pokuša izvući sa slijepog kolosjeka. Umjesto toga, partneri iz vladajuće koalicije iznova sablažnjavaju javnost sukobima oko direktorskih pozicija, čime potvrduju da oni ŽRS i dalje doživljavaju kao kravu muzaru, koja jeste dobro otanjila i jedva stoji na nogama, ali koju namjeravaju zlorabiti dok ne lipše.
Da Željeznice RS voze u provaliju znalo se još prije četiri godine. Preduzeće je godinama sistematski uništavano, a revizorski izvještaji od 2005. na ovamo jasno potvrđuju da je njegov stvarni egzekutor vladajuća klika okupljena oko SNSD-a. Prije nego što je Milorad Dodik u martu 2006. godine po drugi put preuzeo vlast u RS, gubitak Željeznica iznosio je oko 1,7 miliona maraka. Za dvije godine snsd-ova vlast uspjela je gubitak preduzeća da nagura na 14,5 miliona, 2009. godine gubitak je skočio na 22 miliona maraka, da bi 2010. godinu preduzeće završilo sa dubiozom od 167,2 miliona maraka. Vlada, koja je prethodila Dodikovoj, dobila je kredit od evropskih banaka kako bi provela program rješavanja viška radnika i stabilizacije sistema zbog enormno visokih troškova plata u to vrijeme. Tim kreditom, redukovan je broj radnika na 3050, a trebalo ga je svesti na 2600.
Stranačko udomljavanje
Osvajanjem vlasti, SNSD od Željeznica RS pravi poligon za stranačko udomljavanje (zaposleno je 800 novih radnika), što se direktno odrazilo na enormno povećanje troškova plata. Željeznice su podizale kredite, ali oni nisu bili razvojnog karaktera, već su služili za kupovanje socijalnog mira. Poslednjih nekoliko godina Željeznice preživljavaju isključivo zahvaljujući milionskim dotacijama iz entitetskog budžeta. Samo u ovoj godini, suočena sa štrajkom željezničara, Vlada RS je uplatila prvo 2,4 miliona, a potom još pet miliona maraka pomoći. Uz to su na račun kompanije lijegali redovne isplate granta iz budžeta koji iznosi 25 miliona. Željeznice su dobile i garancije za kreditno zaduženje u iznosu od oko 16 miliona maraka. Tako vlast novcem svih budžetskih obveznika sanira posljedice nerada i kriminalnog djelovanja partijskih direktora, koje, opet, niko ne poziva na odgovornost.
Prvi SNSD-ov direktor u Željeznicama Petko Stanojević danas uživa blagodeti mandata poslanika u Narodnoj skupštini RS i odbacuje bilo kakvu ličnu odgovornost za urušavanje kompanije. Činjenica je, medjutim, da Stanojević u vrijeme svog mandata primio 500 novih radnika, koji su mu, zajedno sa članovima svojih porodica, poslužili kao izborna baza da se dokopa poslaničkog mandata. U Željeznicama će sada 600 radnika ostati bez posla i mjesečnih primanja, a Stanojević će, bez ikakve odgovornosti za propast preduzeća i sudbinu radnika, svaki mjesec nastaviti da prima poslaničku platu od nekoliko hiljada maraka. Niko više i ne pominje da je upravo on radnicima Željeznica ostao dužan 21,4 milion maraka, da se kod raznih dobavljača zadužio više od 15 miliona maraka i da je firma, dok ju je on vodio, trošile više nego što je imala. Stanojevića je posle oktobarskih izbora na direktorskoj poziciji naslijedio Zdravko Savić, čiji je najveći menadžerski domet bio to što je najavljivao da će zarad ušteda na službena putovanja ići vozovima. Vozovi su počeli sve češće da ne voze, a u međustranačkoj raspodjeli Željeznice su pripale DNS-u, čiji je i ministar saobraćaja i veza Nedeljko Čubrilović.
Na žalost, niko u vlasti na njih ne gleda kao na strateški sistem, koji po svaku cijenu treba održati i postaviti na noge. Sudeći po rovovskoj borbi SNSD-a i DNS-a za direktorske pozicije Željeznice RS jesu leš, ali leš od kojeg se još ponešto može otkinuti.
(Blin/đk)